PROČITANO

646

PUTA

OD 14.01.2018.

Smrt

Zovem se Vlasta, u radnom sam odnosu, zaručena i iza sebe imam cijeli niz kompliciranih ljubavnih odnosa. Situacija s roditeljima i rodbinom je i dalje napeta. Želim krenuti iz početka, a ne znam kako, nekad razmišljam da spakiram stvari i pobjegnem na drugi kraj svijeta bez da se ikome javim - samo da nestanem.

Sanjam da je moj pas bolestan, rođak ga je dva puta vozio veterinaru na injekcije ali nije pomoglo, pas je crko. Stavljen je u crnu vreću, gledam tu vreću i odložen je na stepenice te ga treba zakopati. Ja uređujem svoje dvorište, kupim smeće, kemenčice iz trave, gledam cvijetnjak i planiram urediti jedan dio dvorišta koji je sad nakon zime malo zapušten i tamo ćemo isto zakopati psa. Na tom djelu se nalazi par mladih stabala gledam u jedno ispred sebe ima prekrasnu krošnju sa mnoštvom cvijetova i divim se toj krošnji. Odlazim po tačke i štihaću jer treba iskopati rupu za psa otac stoji na dvorištu i priča sa susjedom, ja nosim baciti smeće koje sam nakupila(par papirića, malo suhe trave, suhe grančice i sl.) Brat kopa rupu za psa, gledamo otprilike koliko rupa mora biti duga i široka te duboka za ukop. Odjednom se nalazima na nekoj terasi moji roditelji i susjedi sjede, moj otac govori kako pas na kraju nije umro, oživio je. Ja u čudu kad dolazi majka i vodi psa na uzici, stvarno je živ, hoda i skače, prilazi ocu i primjetim kako mu zadnje noge drhte,mršav je i slab na njih ali presretan. Oni govore kako je to normalno jer je bio danima bolestan, praktički umro nije jeo te da je zato još malo slab. Pas je veseli skače prema meni ja ga gledam i okrenem se na svoju lijevu stranu i vidim djevojčicu(4-6 godina, kćer od susjeda)kako sjedi uza zid kuće i zabavlja se na neki svoj način, zatim opet pogledam u psa.

BRZI CHAT