PROČITANO

819

PUTA

OD 14.01.2018.

šarolik san

Pozdrav Irida, ime Elena, 26 godina, u vezi, zaposlena. Trenutno jako opterećena ljudskim odnosima na svom poslu. Atmosfera u uredu je takva da nikad u životu nisam vidjela toliko ogorčenih ljudi na jednom mjestu, imama par osoba koje su mi ok, ostatak ignoriram jer se ta njihova ogorčenost poput virusa širi zrakom. Isto tako našla sam se na raskrižju puta sa osobom koju sam smatrala najboljom prijateljicom. nekad kao sestre djelile sve probleme, znala za njezinu lošu vezu u kojoj je bila osramoćena i ponižena. Tisuću puta plakala na mom ramenu i tražila savjet- nikad poslušala. Nedavno se udala za tog istog dečka (nažalost bila sam u prvom redu na toj predstavi) i već mjesecima se ona meni trudi njihov brak prikazat kao idealnim. S druge strane u totalnoj je depresiji izbijegava me ali i dalje uvjerena u savršenstvo svoga braka kriveći sve druge da su ljubomorni na nju i njezin savršeni privatni život u kojem je ona presretna pa joj zato rade cirkus u životu. Postala sam umorna od tog prijateljstva jer sam stekla dojam da kad krivi druge da joj žele razorit život i brak uvelike misli i na mene. Ne znam dali se san odnosi na moj posao, prijateljicu, mene samu ili nešto treće ali je u svakom slučaju zbunjujuć i pun čudnih detalja.

San započinje da dolazim u neki kozmetički salon sa prijateljicom, počinjem se sama šminkati ( rumenilo. Međutim u tom salonu ja imam pravo na cijeli tretman i za početak dolazi frizer koji mi želi na kosu staviti plave ekstenzije- želi mi produžiti moju kosu, je ne želim (nedavno sam se ošišala i promijenila boju kose) zadovoljna sam svojom bojom i dužinom kose. Najednom ništa od cijelog tretmana i frizer je ljut i u čudu jer sam ja odbila ekstenzije skupocvijene kose, pokažuje pramen plave kose koji košta 150kn. Mene ne zanima ja sam zadovoljna i ne želim dužu kosu. Najednom dolazim do zgrade u kojoj je nekad živjela tatina teta (umrla prije mjesec dana) ali ne možemo u stan gore jer je u zgradi navodno bomba pa policajci i psi traže bombu. Nas ljude redaju uza zidove dolje u haustoru (ja sam na lijevoj strani) na čijoj se sredini nalazi nešto bijelo.Gomila je ljudi- stanara i dolazi ih još kako oni evakuiraju. Odjednom ja šetam nogostupom uz cestu i okrenem se i pogledam tu zgradu i pogledom po krovu tražim policajce i pse. Sjetim se da zapravo nije bomba u zgradi nego je pjevaću H. Bešliću umro otac i znam da se kod njih kad netko umre mora donjeti komadić glave osobe kojoj je mali mozak mrtav- samo takve osobe i valjda je on našao takvu osoubu i uzeo komadić i otišao helihopterom. Zadnji dio sna je taj da mi moja jedna kolegica s posla- starija gospođa donosi dvije hrpice banana u kori. Banane su zrele, u kosri i na svakoj banani na samom vrhu nalazi ili neko slovo ili brojka. Kolegica kaže "evo lijepo sam ti ih složila slova "i","j","k" ja pogledam prvu bananu i stvarno je na vrhu slovo "i" pogledam drugu i vidim brojku 8 i čudim se od kud sad 8 i tu se nažalost budim

BRZI CHAT