Već tri godine sam u nestabilnoj vezi sa dečkom iz drugog grada, odnosno inostranstva. ja sam u zadnje vrijeme bila dosta hladna prema njemu, bolje rečeno nisam pokazivala emocije (ni sama ne znam zbog čega-možda sam previše bila okupirana sobom) iako mi je do njega veoma stalo. i on je odjednom prekinuo komunikaciju sa mnom a da prethodno ništa nije rekao.
prvi san: nalazim se u Americi, u Nju Jorku. bila sam sama. sve mi je novo i nepoznato, idem pravo put Koledža, čudim se, shvatam da idem da polažem prijemni ispit za upis na Koledž za slikarstvo. nesigurna sam jer znam da ja uopšte ne znam da slikam. profesor, odnosno muškarac od nekih tridesetak godina koji odlučuje da li ću biti primljena sjedi na stolici na samom ulazu u koledž meni okrenut leđima. ja u sebi razmišljam kako se možda nećemo najbolje sporazumjeti na stranom jeziku, kad on počinje da govori naš jezik, vidim boje i četku kojom trebam da slikam. u snu imam osjećaj kao da sam stvarno u americi. taj profesor je odjednom bio grub prema meni, čini mi se sa me je grubo uhvatio za lijevu nogu.
drugi san:sanjam da sam kući kod mojih roditelja, svi smo bili u dnevnoj sobi. ja sam otišla do šporeta, otvorila sam ga, valjda da stavim drva i tada sam vidjela dvije glave: moj otac i jedan čovjek isti kao on, kao da su blizanci. bio je skroz crven u licu, rekao je da je bolestan, da ima visok krvni pritisak, ja nisam preduzela ništa i odjednom čujem kako se govori da su umrli. ja sam tek tada počela da mislim, uplašila sam se da će me svi okriviti kako nisam uopšte reagovala, kako nisam pozvala ljekara. razmišljala sam, skoro u panici, kako sam mogla da budem tako nemarna i da neko zbog beznačajne bolestri umre, jer da sam pozvala ljekara sve bi bilo u redu.