Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
516
OD 14.01.2018.PUTA
San:Zabava
Sanjam da se spremam s prijateljicama za izlazak,nisam sigurna što ću obući;neku suknjicu ili crne kožne hlače,koje sam i obukla.Ali taj izlazak je u biti bio hostesiranje na domjenku moje firme.Hostese smo bile kolegica i ja.Bile smo obučene u prekrasne elegantne,duge,crne haljine.Ja sam osjećala kako sam opuštena,vesela,spontana;a u jednom trenu sam bila i voditeljica,domačica domjenka,animirala sam druge i to sam činila s takvom lakoćom jer su drugi doslovno upijali svaku moju riječ,smijali se,bili su opušteni.I ja u sebi mislim da sam kao stvorena za taj posao.U jednom kutu,na nekom kauču,sjede članovi uprave i svaki gost koji dođe,najprije mora doći do njih i pozdraviti ih,poljubiti im ruku ili im se pokloniti.Kolegica i ja se na to samo pogledamo s gađenjem.U jednom trenu,na domjenak upada skupina djevojaka,koje izgledaju dosta jeftino,provokativne su i bahate,razuzdane.Svi se pitaju tko su one,i glavna među njima,egzotičnog orijentalnog izgleda,pucne prstima i kaže meni i mojim prijateljicama da se gubimo jer na tom domjenku ima mjesta samo za njih.Kolegici ništa nije jasno,pita me tko su one,a ja joj govorim da su to prostitutke,a ona glavna se zove Rania i čudim se da ju ne prepoznaje,jer je to glavna prostitutka od člana uprave koji je tu na domjenku.Ja sam ljuta tim načinom ponašanja i agresijom i pridošlih djevojaka,jer su počele fizički napadati moje prijateljice,koje se boje i bježe od njih.Mene to jako ljuti i zgrabim jednu od tih djevojaka za ovratnik haljine,odvučem sa strane i kažem da imaju 5min da se izgube u miru,jer ja i par mojih prijateljica treniramo tajlandski boks i prebit ćemo ih.Na to se ona samo podrugljivo nasmije.Ja ju udarim s desnom rukom,ali jako slabo (vjer jer sam spavala na toj ruci).Na to se ona još više nasmije.Mene to još više naljuti,i udarim je par puta jako s lijevom rukom.Ona počne klonuti i iz nosa joj ne ide krv već voda.Izgleda uplašeno i na to joj ja kažem da ne čeka da joj pokažem kako udaram s nogama.Povuče se,rukom pozove ostale djevojke da krenu za njom i odlaze s domjenka.U tom trenu,ja se osjećam tako moćno,ponosno,hrabro,ženstveno jer sam se suočila s problemom bez straha i oklijevanja.Šetam polako kroz dvoranu u kojoj su sad prigušena svjetla,ljudi su utihnuli;čuje se udaranje mojih štikli.I postajem svjesna sebe,svoje ženstvenosti,te prekrasne duge crne haljine koja leprša oko mene,osjećam kako su mi noge jake i kako čvrsto stojim na zemlji,ali opet sam tako lagana.
bglavac
irida
edin.kecanovic
