Već tri tjedna nalazim se u za mene neuobičajenim životnim okolnostima. Inače puno radim, ali već sam tjednima na bolovanju i bit ću još neko vrijeme. Čini mi se da sam dobila to vrijeme kako bih se družila malo sama sa sobom. Prije dva tjedna prekinula sam ljubavnu vezu u kojoj sam se osjećala loše i nisam osjećala bliskost i toplinu. Bila je vrlo toksična veza. On je vrlo problematičan, a i ja imam određene emotivne poteškoće.

Naravno, prekid nije najljepša stvar na svijetu, ali nekako se držim. Fokusirala sam se na sebe, dosta odmaram, molim se, meditiram, radim na sebi jer sam puna bolnih potisnutih emocija. U mojim terapijama najviše do izražaja dolaze problemi s ocem iz djetinjstva. Možda pod utjecajem toga, ja noćas sanjam ovaj san.

 Stojim pored nekog kanala koji je uzak i njime prolaze brodovi. Vidim da je morski grad i čudim se što je na tako malom kanalu gust promet. Ne pretjerano veliki brodovi prebrzo voze i ja to promatram. Znam da se stalno čudim kako prebrzo idu. Sama to promatram. I u jednom trenutku jedan brod udari o rub kanala i mene to uplaši i okrenem se i tražim tatu. Nađem ga kako leži i brzo ga pregledavam da vidim jel sve u redu s njim. On sa mnom normalno razgovara, kao nije mu ništa, i ja mu govorim da se moramo odmaknuti jer ovdje nenormalno brzo voze. Raskopčavam mu košulju i na prsima mu vidim vodoravnu krastu (crta) od nekih 5 cm. Nije strašno, ali zaokuplja moju pažnju. Dalje se ne sjećam, ali se sjećam još jednog sna od noćas.

Moj brat i ostatak moje obitelji sjede na terasi kafića i ja se kroz gužvu probijam do njih. Dugo se nismo vidjeli i vidim da me sretni dočekuju, a i ja osjećam radost. Na sebi imam haljinu koju u stvarnom životu ne bih nosila. Šarena je, tamnijih boja, uska, ali prilično čedna – malo do ispod koljena i gore zatvorena. Znam da mi je dosta čedna, a na javi bih rekla i pomalo 'babska', ali se ja u njoj osjećam nekako damski i promijenjeno. Oni komentiraju moju haljinu pozitivno, a ja se dobro osjećam u tom trenutku. Hvala vam najljepše na tumačenju!