Draga Irido, možeš li mi, molim te, protumačiti ovaj san?

Preksinoć (sa srijede na četvrtak) sam sanjala da sam na selu i izlazim iz jedne kuće.

Kuća je na brijegu (znam tu kuću, jer tu živi majka mog bivšeg supruga), vidjela sam u snu sve onako kako sam je zadnji puta vidjela 1990 godine.

Dakle, uz snu sam izašla iz dvorišta na seoski put, brežuljci su bili zeleni (trava bujna), cesta je makadam i, kad sam krenula lijevo prema izlazu iz tog sela, pogledala sam desno i vidjela da jedna žena vodi jedno divno pseto.

Išle su dvije žene, a u sredini je bilo to divno bijelo pseto, koje sam vidjela samo s leđa, glavicu i prednji dio joj nisam vidjela.

Psetance je bilo veličine moje Šuške, negdje visine oko 35-40 cm, divne bijele boje, blještavo bijele, duga dlaka, koja se presijavala na suncu.

I kad se žena okrenula prema meni, zaustavila sam je i pitala hoće li mi dati ili prodati to psetance (shvatila sam da je curica).

Ona mi je rekla: „ovo psetance nije na prodaju. Nije vam ona tako lijepa, ona je bolesna, čekajte da je okrenem,.“

I, dok ju je okretala, govorila je: „vidite ove rane na njenoj njušci? To je dobila i bolesna je.“

Ja sam gledala u nešto sasvim drugo, od onog što sam vidjela s leđa: kad je žena okrenula psetance k meni, to više nije bilo ono lijepo bijelo blistavo psetance, curica, već je na jednoj strani na njuškici, od njuškice do oka, imala kraste i kao da joj je otpadala i koža, vidjela joj se čak i vilica, tako da je ispalo da psetance „kesi zube“, ali ja sam znala da to nije tako.

Vidjela sam da psetance boluje od nečega i da je to neizlječivo.

I onda mi je žena rekla: „ima vam ona male, hoćete li jedno?“

Ja sam se zahvalila, rekla sam da ne želim malo štene, već sam htjela ovako veće psetance, ali kad je bolesna, onda je to druga stvar.

Eto, draga Irido, to je san.

Hvala ti na tumačenju, želim ti ugodan dan,

Shadow