neki dan sam u stvarnom svijetu obojila kosu u tamniju blond boju... i sve je lijepo

a noćas sanjam ovaj san:

vidim sebe, kako ponovo bojim kosu, ali u svjetliju nijansu boje, vidim sebe onako sa bojom na glavi (dok čekam da primi) i čujem svoje misli, koje se čude, zašto ponovo bojim kosu, kad sam to učinila prije par dana?

u snu sam imala dugu tamnu kosu, koja je bila obojena tamno smeđom bojom, a ja sam je u ovom drugom bojenju posvijetlila

i ta žena, koja je bojila kosu, nije imala moje lice niti ništa od mog, veće je to bila sasvim neka druga žena, ali ja sam u snu znala da sam to ja

i onda vidim neki tavanski stan i svog tatu, kao mlađeg čovjeka, nego što ga znam, sa kantom laka za parkete, kaže mi da će polakirati laminat, koji je istrošen: ja mu kažem, "tata, nije istrošen, već je malo uništen", a laminat je bio onako svijetlo oker boje, prirodna boja kao što je imaju uske daske kad su u pripremi za dalje...

on meni odgovori, da će to ipak napraviti i vidjela sam taj laminat, kao uske tanke žućkaste daske, koje su bile stvarno malo oštećene i to na svojim krajevima koji idu uz zid (prije one ukrasne lajsne) i trebale su biti polakirane

i nadalje, vidjela sam neke 3 žene u snu, dolazila sam im, bile su to 3 mlađe žene, nešto su mi govorile

išla sam dalje preko jednog mosta i vidjela sam ispod plavo more... ljudi su se kupali i netko me zazvao da skočim u vodu (most nije bio visoko iznad mora, možda metar ili dva) i ja sam se jednostavno opustila i zaronila u divno plavo mirno more... more je bilo mirno, plava boja je bila baš onako plava kakva je na nekim slikama i plivala sam, ronila i osjećala sam se divno

sve je ovo malo konfuzno ali evo pišem baš onako kako se sjećam,

Hvala ti puno na tumačenju, želim ti ugodan dan i primi puno toplih pozdrava od mene,

Shadow