Draga Irida,molim te protumači mi ovaj san.

Sanjam da je danas neko vjenčaje.Ne znam čije.Na tom vjenčanju trebala sam biti kuma.Ali  nešto mi je sumnjivo,kako je vjenčanje danas,zar  kao kuma nisam već prije trebala nešto napraviti,a ne samo doći danas na vjenčanje.To me muči.Odlučim nazvati ...mladoženju ...on mi kaže da ja nisam kuma,da ipak ne odgovaram ,da su našli drugu kumu.Kao da sam odahnula.Baš mi je drago,kao da mi je neka obaveza skinuta s leđa.

Autobusom  idem na to vjenčanje. Shvaćam da idem sama bez muža i bez poklona.Autobus skreće na neku postaju.Pitam koliko ćemo tu stajati.Nitko me ne čuje i ne odgovara.Pitam još jedamput.Nitko ništa.Glasno se zaderem iz sve snage.I na to vozač odgovara da stajemo 7 minuta.Nastojim muža dobiti na mobitel,ukucavam njegovo ime,nikako da se javi. Pokušavam ponovo i ponovo.Ništa.Sjetim se da ga imam na brzom biranju,na broju 3.Sad se javi.Zamolim ga da spakira poklone,maslinovo ulje i ocat kako smo se dogovorili.On kaže da će spakirati i kristalnu vazu i čaše.Htio je četri,ali nije našao četvrtu nego je spakirao tri.To su jako vrijedni  i stari predmeti.Zadovoljna sam.On dolazi s poklonima na autobusnu stanicu,na vrijeme.

Nešto o meni.Srednjih godina,udana,bez dijece.Radim.Zapitana o sebi,svojim nekim novim putevima u životu.Promjeni rutine.Naročito što ću raditi,kad jednom odem u penziju.