Draga Irida,molim te,protumači mi ovaj moj san.

S mamom,tatom i bratom idem na izlet.Smjestili smo se u neki hotel..Oni spavaju.Ja se digla,izašla iz hotela, gledam gdje smo.Prekrasna priroda.Na brdu smo. Gledam s brda šumu kako se prostire obronkom,a dole u podnožju teče rijeka.Pitam nekog policajca „Gdje sam?“.Mislim da sam u Sloveniji(rođena sam u Sloveniji).On se čudi kako ne znam,ali kaže da sam u Krapini.

Odem opet spavati.Kad se probudim,mama i tata su budni ,spremni su nastaviti put,čude se i pitaju ,gdje sam ja,a ja pitam gdje su brat i ujak(nemam ujaka,umro kao dijete).Kažu da su oni već otišli niz brdo, prema rijeci.Mama i tata nastavljaju dalje cestom  a ja odlazim za bratom i ujakom,a ne s njima.

Spuštajući se niz brdo dolazim do neke kuće.U kući moja prijateljica sa svojom mamom(i ona je već umrla).Primile su me u kuću.Mama prijateljičina ispekla je prekrasan,veliki kruh sa sjemenkama(i  ja pečem kruhove,inače,u stroju za pečenje i uvijek imaju rupe i odozgora i odozdola.) Mislim si kao je ovaj dobro uspio,ali i on ima rupu ispod.Vidjela se kad sam ga preokrenula.

A sad o meni.Žena sam srednjih godina,udana,bez djece,radim.Na neki način mogu reći da tražim sebe,dio koji nedostaje, nastojim se oslobodit  nekih ograničenja koja  me sputavaju u životu.