Sanjam da se gledam u ogledalo i vidim da su mi dijelovi nekih prednjih gornjih zubi potamnili,neki čak će svaki tren i otpasti,što me rastužuje i govorim si da pod hitno moram do zubara.Nakon toga se šetam gradom jer se trebam naći s prijateljicom na kavi.Nalazim se u centru,a trebam se naći s njom na Knežiji.Odjednom srećem drugu prijateljicu,koja ide na misu za sveto Trojstvo.Zove i mene,ali ja joj govorim da neću jer već neko vrijeme ne idem na mise i to me više ne zanima.Dolazimo ispred crkve Sv.Duha na Knežiji i tu se rastajemo.Dan je prekrasan,ja sam sretna i hodam prema nekom parku.Dođem do ceste koju trebam prijeći,a s druge strane je park i na klupici sjede moja prijateljica i njen dečko.Ona nešto tipka na mobitel,nesvjesna da ju on promatra.A on ju gleda tako nježno,zaljubljeno,s puno ljubavi i iskreno da se meni srce tako raznježi i otvori.Ona me pogleda,mahnem joj i ona prijeđe cestu i mi odlazimo kupiti nekakve karte.Nakon toga srećem još 4 prijateljice koje stoje kod nekog kioska i kupuju pokaze za zet.Gledam njihove slike na pokazima,sve su lijepe,ali posebno mi se svidi slika od jedne prijateljice koja nekako drukčije izgleda na slici;lice joj isijava nekom svjetlošću,a poza u kojoj se slikala je isto drukčija;digla je desnu ruku u ravnini s grudima,a lijevom rukom se drži za lakat,kao da tu ruku želi odmaknuti od sebe,a pogled joj je nekako udaljen i zamišljen.Nakon toga smo opet u crkvi,na vjenčanju sasvim druge prijateljice i ja se sjetim odjednom da sam ja kuma.Čudno mi je to sve jer znam da se ona već vjenčala i da joj je druga prijateljica bila kuma.Meni je bed jer uopće nisam svečano obučena i pitam se bih li mogla za 10 min se presvući.Odjendom procesija cijela ulazi u crkvu,mladenka je u crvenoj vjenčanici.Ja sam u trapericama,majici otvorenih leđa boje ciklame,na nogama crne štikle.Preko majice imam neku staru otrcanu vestu,ali se bojim ako ju skinem da ću se previše razgolititi za crkvu pa će svečenik vikati na mene.Odlazim do oltara i stajem kraj mladenaca,a neka djevojka mi pruža kutije s nakitom koje ja trebam predati.U jednoj kutiji su uredno posložene zlatne burme,s posvetama; i ima ih bar desetak i čudi me zašto toliko burmi.U drugoj kutiji su neke naušnice tirkizne boje,ali su bižuterija i čudi me još više što će joj to i ta kutija mi ispada na pod.Nakon toga sam opet s jednom prijateljicom u nekom butiku,tražim si haljinu i nakit za vjenčanje prijateljice za koju znam da sam joj kuma.U tom butiku nema naš nešto haljina,više su hlače i majice i to tamnih boja,a nakit je bižuterija i ništa mi se ne sviđa.Prijateljica mi predlaže da probam jednu tamnoplavu haljinu,skroz uskog kroja,od samta,dosta je slojevita i čvrsta,gornji dio je u obliku korzeta,s naglašenim grudima.Meni se to ne sviđa i govorim joj da već imam takvu i da ne želim takvu,već neku ženstveniju,neku boju,nešto što odiše životom.Ona inzistira da to probam,samo da vidi kako mi stoji.Ja pristanem i idem prema kabinama,ali vidim da su sve 3 kabine zauzete,i to neka žena sa djecom.U srednoj kabini se ona presvlači,a u kabinama sa strane su kolica sa djecom i uopće nije spustila zastor da se zaštiti dok se presvlači.Dok ju čekam da završi,gledam dalje po butiku odjeću i nakit,sve je bezveze i lažno i ne sviđa mi se.