Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
554
OD 14.01.2018.PUTA
San - Večera
Noćas sanjam da sam na nekoj večeri, okrugli stol, puno je ljudi, mislim da mi je čak i majka tamo ali ne obraćam puno pažnju na nju. Puno je nepoznatih ljudi, relativno bogatih ljudi u srednjim godinama (parovi) ja sam jedina mlada među njima. Oni se svi hvale stvarima koje su ostvarili kroz život, svojim putovanjima s jednog kraja svijeta na drugi. Mene uhvati lagana tuga i zamislim se sjedeći u čošku što sam ja napravila i postigla u svojim godinama, dok drugi putuju što ja radim, osjetim da s tim ljudima nemam zajedničkih tema za razgovor iako nađeomo jednu vezanu za putovanja u Sarajevo . Sjetim se da su mi svi astrolozi rekli da moj pravi život počinje nakon tridesete godina, tada dolazi sve, dugo očekivanji poslovni uspjeh, putovanja, inozemna karijera, da ću jednostavno procvijetati nakon 30 godina. Nakon toga za stolom daljni rođaci od moga oca (većina moje obitelji s njima ne komunicira i smatra ih čudacima jer se već 20 godina otvoreno bave alternativom i jer ne žive po običajima i pravilima koje nameće društvo, imaju novca, žive, putuju i provode se onako kako njima paše, a ne kako drugi očekuju od njih i ne srame se toga). Ja sam među rijetkima koja se iz obitelji s njima slažem, neke stvari ne opravdavam ali smatram da bi mi svi trebali više slušati i udovoljavati sebi kao oni. Uglavnom oni su za stolom i ja s njima konačno idemo jesti, ja sam puno opuštenija jer s njima imam zajedničkih tema (oni su se uvijek divili mojoj individualnosti, a ja sam uživala slušajući priče sa njihovih egzotičnih putovanja). Na stolu je pečeno meso odojak i janjetina, ja janjetinu ne jedem, meso je već pomalo hladno ali žena od toga tatinog rođaka komentira kako ne valja kad je prevruće niti kad je pre hladno. Jedemo i krha na stolu ga odjednom nestane ali ja se ustanem jer sastrane stoji puna vrećica narezanog kruha, uzimam 4 šnite, tanko narezanog kruha i stavlja i njima, zahvaljuju mi. Sastrane na tanjuru stoji i mladi luk, uzimam jedan obožavam jesti mladi luk, ima ga u proljeće, a ja obožavam proljeće. Jedem taj luk, pojedem jedan i uzmem drugi smijem se i zabavljam, tatin rođak primjeti da više volim jesti bijelo, a on voli zeleno tj. pera od luka pita me da se zamijenimo, on meni bijelo ja njemu zeleno, pristanem. Kako sam ja već luk narezala na tanke kolutiće vadim iz svog tanjura vilicom taj luk, pritom ga moram ocijediti jer se luk u mom tanjuru nalazi ne nekoj tekućini i stavljam dio na njegov tanjur. Ja sam stavila samo dio jer nisam znala kako će on reagirati jer je taj luk ipak bio na mom tanjuru u toj tekućini (vjerojatno ocat i ulje) ali on bez problema traži da mu sve što ne želim povadim i dam. U tom trenu skužim da se nas dvoje ponašamo poput zaljubljenog para, pogledam, njegovu ženu da vidim kako ona reagira ali ona se ponaša sasvim normalno, prihvatila me i nema ništa protiv toga, čak takvo nešto nije ni pomislila.
irida
edin.kecanovic
bglavac
