Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
764
OD 14.01.2018.PUTA
San u epizodama
Koliko se sjećam svojih snova, uvijek sanjam u tim nekim, ja kažem "epizodama". Moji snovi nemaju početak ni kraj, samo te neke scene koje vidim i onda ide dalje nešto skroz drugo, nepovezano s ovim prijašnjim. Noćas sam prvo prolazila pored nekih visokih stupova poredanih meni s lijeva i s desna na kojima su bile zmije koje su siktale i spuštale svoje glave do mene. Mislim da me nisu grizle, samo su mi "prijetile". Zatim sam na nekoj zelenoj livadi i strastveno ljubim muškarca dosta višeg od sebe (ja sam 170cm). To mi je čudno jer nikad nisam sanjala da se ljubim s nepoznatim muškarcima, ako bih to i sanjala, to bi bio moj dečko. Treća scena je da smo na sprovodu kao neke moje rođakinje, djevojčice od nekih 10-12 godina. U crnini smo i plačemo. odjednom se ona ustane iz lijesa, pita kako se zove, netko joj odgovori Josipa i ona legne nazad, a mi svi još jače nastavimo plakati. Unaprijed zahvaljujem!
bglavac
edin.kecanovic
