PROČITANO

558

PUTA

OD 14.01.2018.

SAN:TRAMVAJ

Draga Irida,ženska sam osoba,28godina,pri kraju obrazovanja,zaposlena; nažalost ne u struci,i to na određeno,što nosi određeni stres zbog neizvjesnosti.Neudana,slobodna,trenutno u jednom prijelaznom razdoblju,u kojem prihvaćam sebe od sebe same,odbacujući ljušturu tuđih mišljenja i potvrda i teret privlačenja krivih osoba,ženskih i muških,prijatelja i partnera.Također,imam problema u obitelji,nevezani direktno uz mene,ali opterećuju.Dolazim inače iz manjeg grada,ali živim i radim u Zagrebu.

Sjećam se kratkog dijela sna,ali vjer za mene najbitnijeg.Ulazim u stari tramvaj,pun je ljudi.Večer je,a i u tramvaju nema svjetla.Prolazim između ljudi,tražim svoje mjesto kraj prozora i okrećem se oko sebe.Odjednom vidim svog bivšeg dečka,nasmijanog i veselog kao uvijek,obučen u bijelu košulju;ali okrećem glavu od njega jer znam da ću upasti u nepotrebne rasprave s njim ako počenom razgovarati.Međutim,on me hvata za ruku i daje jedan srdačan stisak,točno sam osjetila kako se iz ruke šiti do mog srca.Nasmiješim mu se,ali opet okrenem glavu,jer sam se sjetila koliko je puta znao bitidrag i sračan,a opet me povrijedio.Nakon toga osjetim nečiju ruku među svojim nogama,točno na spolovilu.Hvata me bijes i odmah mislim da je to bivši dečko,ali to je bio neki stariji čovjek,visok,crne duže kose i brade,dosta grubog izgleda.I dalje drži ruke i gleda me s nekim podrugljivim podsmijehom.Na to mu ja govorim ljuto i odrješito da maknu tu ruku i da ide u P.M.!!!Njegovo lice je sad postalo ozbiljno,i malo me hvata strah što će mi napraviti,ali se mislim da me baš briga i da ću ga razbiti ako treba.On se čudi mojoj izjavi kaže samo "Pa dobro..." i okreće se.Nakon toga osjećam se kalustrofobično i želim što prije izaći iz tramvaja,i hvata me neka panika i smirujem samu sebe da ne puknem skroz i ne na pravim paniku u tramvaju jer je krcat.

BRZI CHAT