Sanjam da se ujutro budim i idem u Sloveniju,a granica je odmah blizu mog stana.Izlazim iz stana obučena u zimsku odjeću,ali vani je sunčano i toplo,i s desne strane moje ulice,gdje su inače nekakvi radovi,ali tren stoje zbog snijega,su radnici i nešto kopaju i vidim da to nije snijeg nego pijesak.Prelazim preko više hrpa snijega jer želim prijeći na lijevu stranu koja je prohodna.Skidam jaknu i ostajem u majici kratkih rukava.Odjednom mi se s lijeve strane pruža pogled mora i to grada Dubrovnika.Čudi me jer se iz Zagreba ne može baš toliko vidjeti more,pogotovo Dubrovnik i odmah sebi govorim da sigurno sanjam i cijelo vrijeme postajem toga svjesna.I uistinu sam svjesna cijelo vrijeme da je to san i da se mogu svaki tren probuditi i da ne shvaćam sve što se događa u snu jako ozbiljno.Prelazim granicu i ulazim u Sloveniju i hodam,dan je prekrasan,ljudi razigrani,i nailazim na neki restoran u kojem je fešta neka i to svadbena.I ja se osjećam sretno i nastavim hodati,ali tko god mi priđe i nešto kaže,ja se nasmijem i govorim da je sve ok jer znam da sanjam,ali se ne želim probuditi jer je san lijep.Na trenutke sam se i budila,ali se san samo nastavljao i ja sam i dalje bila svjesna da sanjam.U jednom trenu se budim kod jedne frendice u njenoj kući kraj mora u Sloveniji.Dan je sunčan,soba obasjana svjetlošću,posteljina čisto bijela i frendica mi je donijela doručak u krevet.Na tanjuru je bila pečena piletina,riža i koralji,ali ne crveni,već prekrasne tirkizne boje i bili su nekakve pahuljaste građe,u obliku ogrlice.Čudno mi je što se to može jesti,želim isprobati i stavim u usta,ali to se topi u mojim ustima i nema okusa,nakon toga ta ogrlica ostaje bijela.Čujem frendicu Aleksandru i Denise kako hodaju po hodniku i pitaju jedna drugu jesam li se probudila,ja prvo pojedem malo riže pa uzmem komad piletine i iađem na hodnik i javim im se.One me zovu da odemo do plaže.Nakon toga sam kraj plaže,more je isto tirkizno i vidim kako ususret meni dolazi jato nekakvih čudnih riba i kad su se približile,vidim da su to male ljudske lubanje koje samo cvokoću zubima i na zatiljku imaju nekakve resice sjajne prikvačene,kao neki pramenovi.Izgledaju strašno,ali ja se ne bojim jer znam da sanjam i mislim kako one možda predstavljaju moje neke strahove.Došle su blizu mene i zaustavile se,neko vrijeme su me gledale, i ja njih,i kad su vidjele da ne reagiram,okrenule su se i otišle.Ja sam na tren pomislila da je krajnje vrijeme da se suočim sa strahom i uhvatim bar jednu.Krenula sam trčati po plićaku,ali su bile jako brze i nisam ih stigla.Vratila sam se i pogledala dolje u svoja stopala,bistru vodu i smeđe kamenje po kojem hodam.Nakon toga sam se išla naći s jednim dečkom i šminkala,povukla sam crnu crtu na oba kapka i stavila crnu maskaru,ali sam rekla sebi da mi to ne treba jer znam da sam lijepa i on isto misli.Htjela sam dići novac,vadim 2 kartice i obje su od slovenske banke,piše moje ime i prezime i Unicredit.Znam da nemam tamo otvoren račun,ali sam i dalje svjesna da je to san i da ću si kasnije isti protumačiti.U taj tren sam se počela zaista buditi,ali sam počela vaditi i treću karticu,nadala sam se da je od moje banke,ali sam već otvorila oči,na tren sam vidjela svoj tirkizni jastuk i svjesno mislim kako želim vidjeti i treću karticu i zatvorim oči i vidim svoju ruku i karticu,ali nisam uspjela vidjeti što piše na njoj jer mi je san već pobjegao.