Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
790
OD 14.01.2018.PUTA
San - smrt bake
Sanjam neku noć da hodam svojom ulicom ide prema svojoj kući, s pola ulice vidim da je ispred mojih ulaznih vrata stavljeno nešto crno. Kao neka dva postolja za lijes po tome sam znala da je netko umro, počnem plakati jer znam da mi je umrla baka kod koje sam odrasla. Hodam sve brže i brže plačem sve jače, gotovo da od boli ne mogu disati, osjećam grižnju savjest zato što nisam bila bolja prema baki zadnje dane, a ona je meni toliko toga dala i zbog mene se odrekla. Ulazim u dvorište ali ne idem prema kući desno nego lijevo prema dijelu na kojem se nalazi vrt. Tamo susrećem svoju sestričnu od 20 godina te joj se bacam u zagrlja, međutim od plača klečim na koljenima. Beton me jako žulja ali plačem sve jače i jače i grlim trudnu sestričnu za trbuh(nedavno smo saznali da je trudna). Nakon toga se kratko budim i sanjam da sam sa roditeljima i bakom u njezinoj kući mjestu gdje sam odrasla. Cijela kuća je prepuna novo-starih stvari, neke stvari su totalno stare, a neke potpuno nove moderne. Kako je pala noć i mi se spremamo za spavanje ja krenem zaključati ulazna vrata. Tamo su četiri ključa ja odjednom zaključavam pećnicu koja se nalazi u prekrasnoj novoj kuhinji. Čudim se zašto to radim. Konačno s četvrtim ključem dolazim do ulaznih vrata čiji okviri su stari i drveni, a sama vrata nova i bijela. Zaključavam ta vrata ali se vrata mogu micati kad ih netko povlači. Otključati ih ne može jer ih drži brava ali gore i dolje vrata se dosta otvaraju, može se vidjeti vani sve. Odlazim do sobe u kojoj na bračnom krevetu leži moja baka s time da joj glava visi pored kreveta i pita me totalno dementna(inače se isto jako gubi) zašto mi spavamo u bračnoj sobi umjesto u drugoj, odgovaram da je to zbog toga što je u drugoj sobi ujak, to je oduvijek bila njegova soba. Pogleda me nasmije se, ponovi što sam rekla i ponovno nasloni glava tako da joj visi s kreveta.
irida
edin.kecanovic
bglavac
