Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
530
OD 14.01.2018.PUTA
San:Slonovi
Sanjam da prebirem po svom nakitu,koji je uglavnom bižuterija,sav je zapetljan,pokušavam ga otpetljati ali je nemoguće.Odjednom izvlačim iz te petlje narukvicu od hematita i nije mi jasno odakle tu kad sam ju kupila za poklon i već poklonila,ali nakon toga izvlačim još 2 iste i dalje mi nije jasno odakle tu i kupila sam samo 2 narukvice,a ne 3.Na kraju mi je drago što sam ih našla jer će mi trebati sva energija i zaštita.Nakon toga se nalazim u nekoj staroj kući i jedem neko fino pečeno meso s umakom,i to sve stoji na nekoj polici,koja je prašnjava i oronula.Nestaje mi umaka i meso mi je jako suho,ali to je zadnji zalogaj i ne bi htjela da mi zapne u grlu.Na polici se nalaze neki veliki neobični crvi,više kao gusjenice.Jedna me gleda i uzimam ju da ju pojedem,ali onda zastanem na tren,zgrozim se i kažem sebi da ipak neću pojesti.Odjednom se nalazim u svojoj obiteljskoj kući,spremamo se ručati.Ja sam odrasla kao sad,a sestra i braća su mali.Ja se igram s njima,bacamo zeleni frizbi.Mama sprema stol za ručak koji se nalazi nasred ceste ispred kuće,nervozna je jer mora sve sama,a očuh samo sjedi i tipka po mobitelu i nervozan je kao inače jer se mi igramo i glasni smo.Ja od njega dobivam poruku na mobitel da bi ja trebala smanjiti troškove jer je krizija,ne kriza; i da oni nemaju novaca i da bratu već 4mj nisu uspjeli kupiti tablete za epilepsiju.Ja se razljutim na to,želim mu napisati poruku,ali mi ne ide.Odlazim do njega i u lice mu psujem i govorim da mi nema pravo to govoriti,da ja samu sebe uzdržavam i da on prestane nabijati račune na telefon od 8tis kn i da će moći kupovati tablete.Nakon toga pitam mamu koliko su tablete,a ona mi kaže da je kutija 23kn,a on troši 1 kutiju mj.Ljuta sam i na nju jer to nije puno i mogla je izdvojiti za to.Pokušavam baciti taj zeleni frizbi,ali nemam snage,ali mi ga očuh uzima iz ruke i baci tako daleko da se činilo da će otići iza velikog zelenog brda,ali mi se vratio jednakom snagom i hvatam ga bez problema lijevom rukom.Sestra me zove da se idem igrati s njom jer mi želi nešto pokazati.Vodi me u dvorište iza štale i pokazuje mi nešto na nebu.Legnemo na travu jedna kraj druge i promatramo što se događa.Na nebu je puno svakavih letjelica,uključujući i aute i kamione.Odjednom se stvara neki most na koji letjelice slijeću.Ali na taj most slijeće i ogromni sivi slon,koji je još veći,i malo neobično izgleda,kao da je neki izvanzemaljac.Po njega dolazi neki vojnički kamion i odvozi ga.Sestra i ja shvatimo da se nešto događa,i pogledamo iza te štale i vidimo da na jednom ogromnom brdu se nalazi krdo tih izvanzemaljskih slonova,i sve je puno vojske koja ih sprema u neke letjelice i odvozi negdje.Ja sam u isti tren uplašena i fascinirana.Mama nas zove da idemo ručati,oni su svi posjedali za stol nasred ceste i jedu nekakvu rižu;a ja vidim svoju malu nećakinju kako mi dolazi ususret sa raširenim rukama i hoće da joj ispričam neki smiješni vic.Ja ju želim najprije poljubiti,ona se smije,usta su joj širom otvorena,a ja umjesto poljupca joj puhnem u usta.
bglavac
edin.kecanovic
