Sanjam da sam u nekom restoranu,sa svojim drustvom,i cijelo vrijeme dobivam por od decka s kojim sam se posvadala,u zadnjoj poruci je pisalo:"Jadno malo,pa daj mi se javi."Cak ga i vidim za jednim stolom kako sjedi,plave oci mu se jako isticu cak i na toj udaljenosti.Ja mu nista ne odgovaram,a on me cijelo vrijeme gleda,djetinjasto se smjeska i drzi dosta ponosno.Nakon toga smo pored nekakve pozornice gdje se odrzava neki rock koncert.Oko mene su neki nepoznati decki,i svi smo obuceni kao neki punkeri.Ja cijelo vrijeme sklanjam crnu kosu koja mi upada u oci,i gledam oci tih deckiju,svi odreda imaju plave ili zelene oci.Bend odjednom pocinje svirati prekrasnu pjesmu,na engleskom i jako mi je poznata,ali se ne mogu sjetiti koja je.Vidim da svi drugi znaju pjesmu,pjevaju je u zanosu,jedino ja ne mogu skuziti koja ne.Odjednom jedan decko je pocne pjevati na hrvatskom..."jer za ljubav treba imat dusu..." Sve mi je bilo jasno.Nakon toga se sa starijim muskarcem drzim za ruku i setamo uz hipodrom.Nije mi jasno sto radim s njim,pa covjek moze biti moj djed,osjecam neku tezinu u srcu i zelim iskociti iz koze,i navrh jezika mi je da mu kazem da ja vise ne mogu s njim.Dodemo na semafor na raskrizje,on se okrene licem prema meni,i vidim da je to puno mladi muskarac nego sam mislila,do40god,ima prosijedu kosu,zgodan,markantan,i njegov stisak ruke i njegovo lice su meni davali osjecaj sigurnosti,i na kraju mi nisam nista rekla,nisam mogla rijeci izustiti kad mi se okrenuo i nasmijao.