Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
632
OD 14.01.2018.PUTA
SAN-posjet u bolnicu
Sinoć sam usnula kako sam sa svojom ajmo reć prijateljicom odlučila krenuti u posjet u neku bolnicu. Naime, krenule smo posjetiti moga pokojnog prijatelja o kojemu sam vam ranije dosta govorila pošto mi se i ranije dosta pojavljivao u snovima. I u ovome snu on je bio živ. A inače ta prijateljica mi je bila jedina poveznica s njim dok je on bio živ, i baš s njom u svome snu krećem njemu u posjet. Kada smo došle u tu bolnicu, krenule smo ga potražit...nije bio kao na mjestu na kojemu inače je nego da su ga premjestili jer su tu bolnicu preuređivali. Bolnica je bila u kaosu, puna radnika i sva se preuređivala. Ne znam o kojoj se bolnici radi. U jednom trenutku smo shvatile di je on smješten, bio je u jednom dijelu koji se isto preuređuje, kao na nekom povišenom dijelu od tla po kojem smo hodale, a na tom povišenom podu je kao neka rupa i mi smo se morale nekako nagnut i pogledavat prema gore nebi li ga vidjele. Iza mene i nje su u nekom redu bila naslagana neka drva do kojih smo se mi morale skroz približit i zavirit prema gore nebi li ga vidjele. Ja sam se nekako bojala, bilo me je strah pogledati prema njemu, ne znam zašto. U jednom trenutku sam ga ipak odlučila pogledati, stala sam na na prste i ugledala ga kako leži u krevetu, sam i izoliran, vidjela sam mu glavu samo, nisam cijelo tijelo jer je bio pokriven...na tren sam ga pogledala i pomislila sam kako je jako propao, kako ga je bolest uništila, jako je naglo ostario kao iako je bio mladi dečko, više ga nisam imala hrabrosti gledat, bilo mi ga je jako žao...kasnije smo ja i prijateljica samo stajale, kao razgovarale nešto, ali smo još uvijek bile u toj bolnici, uz njega, ali ga nismo gledale jer je bio kao na tom povišenom, nezgodnom dijelu. Kada smo odlučile krenuti kući, htjele smo ga još jednom pogledati, i ja sam se na to odlučila ali me je nekako strah bilo i ne znam zašto sam se nelagodno osijećala...a znam da sam ga voljela jako. Kada smo ga odlučile pogledati za kraj, tada je on nas vidio, ustao se iz kreveta. Jako sam dobro u snu znala da je to on, da je to moj pokojni prijatelj...ali u tome snu lice mu je bilo drugačije, kao da je naglo ostario i bolest ga je promijenila. Počeo je kao nešto pričati s mojom prijateljicom jer je nju više znao, kako u snu tako i u stvarnome životu. Mene je pogledao, pružio mi je ruku kako bi me pozdravio, i ja sam njemu pružila ruku, bio je to jedini kontakt između nas dvoje. Ja sam kao više bila povučena sa strane jer su se oni više znali, meni je bilo dovoljno da smo se pozdravili i da sam ga vidjela. Znam da su njih dvoje malo jako razgovarali...i to je to, tu je moj san završio. Zašto ga sanjam opet.....? i zašto je u skoro svakmoe snu živ?
bglavac
irida
edin.kecanovic
