U snu sam zajedno sa moja dva prijatelja (s kojima vise nisam previse blizak, stari skolski prijatelji) odlazio mojoj kuci. Na putu kuci smo prolazili kroz jednu meni veoma poznatu ulicu kojom prolazim svaki dan i u njoj sretali ranjenike i mrtve ljude. Nedaleko od moje kuce ugledali smo covjeka koji je bio ranjen u predjelu kukova i molio za pomoc. Odlucio sam da ga zanemarim i rekao sam svojim prijateljima da trebamo pozuriti kuci i da ovdje nesto nije u redu. Jedan od mojih prijatelja je prije mene dosao ispred kuce. Iz daljine sam vidio da su mu prisli policajci i da su pucali u njega. To se desilo i sa drugim prijateljem. Tada je sa druge strane ulice doslo jos policajaca i ja sam znajuci da cu biti ubijen sjeo u cosak neke kuce i zatvorio oci cekajuci smrt. U tom trenutku me obuzeo neki osjecaj radoznalosti sta ce se desiti kada umrem i da li postoji zivot poslije smrti. Policajci su pucali u mene i ja umirem. Izlazim iz svog tijela i polako se udaljavam gledajuci u njega. Budim se u nekoj bolnici (vjerovatno na drugom svijetu) okruzen ranjenim ljudima i medicinske sestre sestre mi govore da postoji sansa da se vratim u drugi zivot, kao da nesto moram uraditi....tada se budim Pokusao sam opisati san sto bolje i sto detaljnije. Napomena: tu istu noc sam sanjao jos jedan san u kojoj me je neki covjek povrijedjivao nozem kako bih mu dao mobitem. Kada sam mu ga konacno dao on je pobjegao. U sljedecem sam trentku u bolnici, stavljam ruku u dzep i tu nalazim svoj mobitel. Hvala unaprijed...