Noćas, među ostalim, sanjam da stojim pored neke rijeke ili mora (ne znam točno koja je voda) i pokušavam nekoga (ne znam točno koga) nagovoriti da iziđe iz vode jer će ga napasti skarabeji koji okolo šeću. Pritom pazim da ne napadnu mene, ali shvatim da mi se jedan već zavukao pod kožu i vidim ga kako šeće mojom rukom ravno ispod kože (kao ona scena iz filma Mumija). I molim svoga bivšeg muža koji se odjednom našao uz mene da me vodi u bolnicu da mi to izvade. Dok traje strka (bivši nekako oklijeva i stalno iskaču nove prepreke) ja osjetim da skarabej šeće mojim tijelom ispod moje kože i bojim se da će mi otići u mozak. Pokušavam ga nekako zaustaviti prstima, ali mi ne ide i on se nastavlja kretati. U jednom trenutku shvatim da se kreće prema mojim reproduktivnim organima i hvata me strašna nelagoda pa čak i fizička bol. I u djeliću sekunde shvatim da ga moram sama iščupati iz sebe ma koliko mi to bilo neugodno i bolno. To sam i učinila – gurnula sam ruku u rodnicu, napipala ga i živog ga iščupala iz sebe. Osjetila sam kako se miče u mojoj ruci i tu sam se probudila.

A prije skarabeja sanjala sam svoju mamu koja je prije 4 godine umrla. Sanjala sam da je grlim i da joj govorim da mi nedostaje. Nedugo nakon tog sna uhvatila me paraliza – kao da sam bila budna, ali tijelo nisam mogla pomaknuti. U glavi sam sve znala – gdje sam, što sam i što trebam napraviti da ustanem iz kreveta – ali tijelo se nije moglo pomaknuti. Prilično strašan doživljaj, ali već sam ga i prije iskusila.

Hvala na pojašnjenu!