Draga Irida evo jednog sna koji često sanjam.

Sanjala sam da sam sa velikom grupom ljudi.Putujemo autobusom nekud u inozemstvo.Prije puta trebala sam se presvući.Pa sam se maknula nekud u stranu.Skinula sam se do gola i oblačila gačice i traperice.Da me ne bi vidjeli otišla sam malo dalje u neki Wc-e.Nije baš bio ugodan.Po podu je bilo dosta vode,tako da sam se jedva balansirajući obukla.Kad sam se vratila nije bilo mog autobusa.Samo  nepoznate starije žene koje putuju u Poljsku.Pitala sam ih dali su vidjele moj autobus i rekle su da jesu i da je otišao.Otišla sam pitati na informacije što da radim.Rekli su mi da idem ovim autobusom,da on ide samo jedno mjesto dalje od onog mjesta kuda sam ja trebala ići.Zahvaljujem i trčim da mi i ovaj autobus ne ode.

Od danas sam na godišnjem.Počinjem raditi tek 8.1-og.Jučer sam bila na fešti koju firma organizira na kraju godine.Na njoj sam se osjećala nekako izgubljeno,kao da ne pripadam među te ljude.Dok radim još nekako,ali kad smo ovako svi na okupu imam taj osjećaj.Kako sam prehlađena nisam mogla plesati,pa me je i to malo deprimiralo.