Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
536
OD 14.01.2018.PUTA
San:No name
Sanjam da se moja sestra opet udaje za svog supruga.Nalazimo se u crkvi,a ona je obučena u neku bijelu raskošni vjenčanicu.Sva je čipkasta,u biti je kičasta,i i ma veo na glavi.Meni je čudno zašto se udaje za njega opet kad znam da ga ne voli i želi se rastati od njega.Svima je cijelo to vjenčanje smiješno,jedina se ja ne smijem i pitam se zašto to rade i bi li trebala uložiti prigovor kad svećenik upita tijekom obreda jel netko ima prigovor.A onda si govorim "Bolje da šutim."Ja sam obučena u prekrasnu dugu satensku haljinu,bež boje.U ruci sam isto imala neko cvijeće.Mama me gleda i vidi da sam nezadovoljna,i sijeva očima,prijeti mi da ništa na govorim,a ja joj samo odgovaram "Samo vi nastavite sa ovom šaradom."Nakon toga se nalazim u bolnici,točnije u sobi gdje leži jedan mladić,crnac i treba operirati čeljust.Vidim mu samo lice i nakon toga mu prekriju i lice,vide se samo usta i veliki bijeli zubi.Na donjoj usni ima neko ogledalce,tako da mu vidim i oči dok mi nešto priča.Nakon toga se pojavljuje Isus,tješi tog mladića.Ja sam sretna jer ga vidim,ali dolazi liječnik i Isus mora ići.Žao mi je i gledam ga kako odlazi.Izgledao je kao sa svetačkih slika,ali u jednom trenu kao da je od gume,plastike.Samo mi je na kraju rekao "Stvar je,tajna je u izobilju svega."