Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
915
OD 14.01.2018.PUTA
San koji se ponavlja "ja u proslosti"
San koji me zanima se cesto 'dogodi' kad imam neki los dan ili sam losije raspolozena. Ponavlja se tema, nije identican skroz. Vrijeme i radnja u snu se odnosi kompletno na proslost, kad smo zivjeli jos skupa sa ocem i sa ,njemu jako slicnim, starijim bratom, moja srednja skola otprilike... U snu se nalazim u sukobu s ocem i st.bratom, u biti, jako zustro im objasnjavam kako nisu u pravu i kako njihovo ponasanje nije u redu. Medutim oni me nerazumiju ni 3%, i ne mare sto im pricam. Tek onako ovlas me dozive i opovrgnu sto im govorim sa svojim 'vec opce poznatim teorijama'. U biti, u snu je meni sve kristalno jasno i osjecaj je da znam bolje od njih, i ocajnicki zelim im to dokazati. Medutim nijedna moja rijec ne dopire do njih, ko da pricam stranim jezikom. Takoder me zacudava sto nitko drugi ne reagira (okolina) kad sam im objasnila i kad na kraju krajeva, nije to nekakva ni znanost za shvatiti. Budim se jako uznemirena, ko da sam vristala iz petnih zila a nitko me nije cuo. Zanima me taj san zato sto u stvarnosti imam osjecaj da vise nisam vezana emocionalno za njih, na nijedan nacin. Rekla bih da me je 100% prosla mrznja, ogorcenost...dozivljavam ih kao neke nepoznate ljude. Vjerojatno je bitno napomenuti da sam u stvarnoj proslosti bila jako zbunjena sa situacijom doma. Ocevim postupcima se nitko nije suprotivio, ni braca ni mama. Mama je bila nesretna, al je mislila da je ona kriva. Braca ga nisu voljela, al nisu se suprostavljala njegovom nacinu razmisljanja. Dok ga ja nisam uopce prihvacala, svaki, ama bas svaki dan (uvijek sam bila u svojoj glavi), sam mozgala sto se to dogada, osjecala sam da ne moze otac biti u pravu, al nisam to znala argumentirati ni staviti u rijeci. Kad bi i pokusala brzo me se usutkalo. Osjecala sam se samo.