Dobro Jutro , Irida :) Isprike na smetnji ; evo ovo me probudilo … Molim te za tumačenje čim uzmogneš . Zovem se Maja , 23 su mi godine . Apsolvent sam koji pokušava dokrajčiti zadnje ispite . U zadnje vrijeme riješila sam poprilično loših stvari , izbacila nepotrebne ljude i loše odnose iz života možda i kanalizacija zbog toga?) Trenutno sam poprilično sretna i smirena , zbog toga me i ovaj san poprilično zbunio . A i činjenica da sam u snu malo žensko , malo muško … Šaljem lijep jutarnji pozdrav :)

Sanjam da pratim prijenos nekakve auto utrke . gledam ga odozgora , istovremeno ga komentirajući u živo . Zapravo to nije auto utrka , nego neki poligoni , a dečko koji sjedi u tom jednom jedinom autu koji se natječe u krugu stare , propale tvornice , svjestan je da će nakraju razbiti i auto i sve te poligone … Vrlo kratko vozi taj auto , zatim se svjesno zalijeće i uz eksploziju razbija sve poligone . Poligoni su kao željezne uzbrdice , no unatoč tome svi se lome u mnogo malih komadića (slično lego-kockama) . Ima i vatre i eksplozije i dima … Nakon toga , u snu postajem on . Kroz njegove oči gledam kako izbjeći vatru , eksploziju i dim i kako pobjeći na sigurnije mjesto . Uspijevam pobjeći , no pomalo sam dezorijentirana . Krajolik je siv i zapušten . Dolazim do radionice drugog muškarca koji ima unuka . Kratko pričamo , a zatim mi on odlučuje pomoći . U snu mi je prijatelj . Obzirom da nemam telefon , on odlučuje otići po pomoć i to preko otvorenog sustava kanalizacijskih cijevi . Taj sustav cijevi vidim rendgenski . Dijete , njegov unuk , najprije želi ostati kraj mene , no na kraju ide s njim . Kad gledam tog muškarca s unukom kako ulaze u kanalizaciju ponovno komentiram kao neki prijenos te zaključujem da „kanalizacijski posao nije za svakoga“ – obzirom na veličinu otvora cijevi (aludiram na to da je taj gospodin malo jači i muči me da se neće uspjeti provući kroz cijevi) , te pogotovo da nije za djecu . Obzirom da ih dugo vremena nema – čekam gledajući uokolo . U nekom trenu sam oko kompleksa stanova , a taj jedan stan mi se učini poznatim . Gledam nadajući se da bi mogla ugledati poznato lice , no shvaćam da sam „zamijenila“ zgradu … Ponovno sam dečko koji je vozio tu auto utrku …zovem nekog prijatelja koji umjesto da mi pomogne , spominje da je on u nevolji . Zovem drugog , započinjem razgovor s njim , a onda se predamnom pojavljuju onaj stariji čovjek koji mi je krenuo po pomoć i neki nepoznati čovjek . Slave nešto . Ispostavlja se da je taj čovjek išao po pomoć , ali je završio na tulumu …Razočaran sam u snu i osjećam se nekako – iznevjereno ? Zatim čujem šumove u kanalizaciji … koju i dalje vidim rendgenski . Nekako znam da je dijete s početka priče unutra . Čujem da nešto nerazumljivo doziva , ali neznam gdje je . U snu planiram ići do njega vežući za sebe crvenu traku pa da kad izlazimo znam put … tad se budim