PROČITANO

596

PUTA

OD 14.01.2018.

San:Hrana

Draga Irida,ženska sam osoba,28godina,pri kraju obrazovanja,zaposlena; nažalost ne u struci,i to na određeno,što nosi određeni stres zbog neizvjesnosti.Neudana,slobodna,trenutno u jednom prijelaznom razdoblju,u kojem prihvaćam sebe od sebe same,odbacujući ljušturu tuđih mišljenja i potvrda i teret privlačenja krivih osoba,ženskih i muških,prijatelja i partnera.Također,imam problema u obitelji,nevezani direktno uz mene,ali opterećuju.

Sanjam da sam s ekipom s boksa u nekom bircu na cugi,svi pijemo pivo.Kad treba platiti ja se sjetim da nemam ni kune kod sebe,ali netko će već platiti;međutim trener se ustaje i kaže da ovaj put ne može on platiti sve,neka svatko plati svoje i on na stolu ostavlja 2 novčanice po 10kn,a meni daje 1 novčanicu od 20kn da kupim nekakav kruh.Nakon toga razgovaram sa mamom koja mi govori da je preminuo moj tetak,i da joj nije jasno kako tako dobar čovjek može umrijeti.Ja se isto pitam i jako mi je žao zbog njegove smrti.Odjednom se nalazim u kući svoje šefice,zajedno s drugim kolegicama i još jednom šeficom sjedimo za stolom i jedemo.Na stolu je puno hrane,ja uzimam neko jelo tipa junetine u umaku i s njokima,toplo je i jako fino.Šefica za stolom mi govori zašto ne probam još nešto drugo,međutim ja ne želim.Gledam prema ulaznim vratima i vidim da netko dolazi,a to je kolegica koja je trebala donijeti desert.Još ga nije završila,treba ga napuniti kremom.To su neki ružičasti valjčići od biskvita koje puni nekom svijetlom kremom i mirišu na jagode.

BRZI CHAT