Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
587
OD 14.01.2018.PUTA
San
Sanjam da sam u svom u stanu u prizemlju,a ispod mog stana,u stanu u podrumu,živi jedna moja prijateljica.Spustim se u taj podrum i sjetim se kako sam i ja nekad tamo živjela i da ću malo pogledati ikasnije i prisjetiti se tih vremena.U hodniku ispred tog stana na nekom stolu vidim stvari od frendice,neke šarene štikle i neke kekse,čokoladice koje mi se učine primamljivim i uzmem ih par bez njenog znanja misleći da ona neće skužiti,strpam ih u džep.Idem dalje kroz hodnik i vidim na nekom štriku kako visi neka crvena torbica i crvene štikle,prekrasne su.Dolazim do vrata i napokon čujem svoju frendicu,ne govorim joj da sam joj uzela čokoladice,već ju pitam što radi.Ona izlazi iz stana i vuče kofer za sobom i ide prema liftu,kojeg inače nema u mojoj zgradi;i govori kako ide napokon osvojiti tog dečka s posla koji joj se toliko sviđa.Ja joj poželim sreću i sretna sam zbog nje,ali vidim da nije ponijela crvene cipele i torbicu.Pomislim kako bih mogla sad malo pogledati po podrumu,iako je mračno i malo me strah,ali svakako želim malo prošvrljati,međutim nešto me odvuče van.Kad sam izašla ispred zgrade,dan je bio prekrasan.Sunčan,topao,razigran dan i ja sam odjednom samo počela trčati.Bila sam tako poletna i lagana,puna energije; u nekim trenucima sam poskakivala i činilo mi se kao da lebdim.Trčala sam uz savu po nasipu,bilo je dosta ljudi,svi su bili veseli i trčali su.Mene su noge samo nosile,zanimalo me što još ima,i dok sam trčala po nasipu,odjednom sam skrenula na neku cestu gdje nije bilo staze,ali kako sam trčala,odjendom se opet pojavi neki puteljak s moje lijeve strane i ja skrenem na njega.Taj puteljak me odvede na još ljepše mjesto,gdje je sve puno zelenila,drveća,ima i veliko jezero,voda je prekrasna i bistra,i ljudi i tamo trče i skakuću.Na tom mjestu postoji svakakvih staza za trčanje i ja primijetim jednu stazu koja je puna nekih izbočina,grbava je,neravna i dosta teška i izazovna za trčanje.Ja bez razmišljanja skrenem na tu stazu i želim sebi dokazati da mogu bez problema trćati i po njoj.I zaista,skakutala sam po njoj kao malo dijete,za mene je sve to bila igra,a ja sam bila sve sretnija.Kad sam prošla tu stazu,pojavila se jedna ravna,travnata,zelena staza,a ja sam puna energije i poletna nastavila trčati tom stazom.
bglavac
irida
edin.kecanovic
