Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
498
OD 14.01.2018.PUTA
San
Sanjam da sam s majkom kod svoje bake, ona je malko tužna i usamljena, pokušavamo je razveseliti. Moja majka joj je donijela od svoje kuće sve ukrasne staklene tanjure i plate, čudim se što joj je donijela toliko. Te staklene plate su lijepe ima ih svakakvih, pokušavam razveseliti baku govoreći joj kako na njih može posložiti kekse i kolače kada joj susjede dođu na kavu. Nakon toga stojim u toj prostoriji i dalje razgovaram s njima ali naslonjena sam na bijeli prozor i gledam van, a stranica prozora se stalno zatvara. Iza toga dolazim u neki dućan, obavila sam već kupovinu i imam dvije pune vrećice ali dolazim još kupiti 3 čokoladice za klince. Prodavačica uzme moju karticu i naplati mi čokoladice ali mi ne može dati niti njih niti račun jer ih ne može ukucati u blagajnu. Ništa mi nije jasno poziva šefa kojem ja lijepo i smireno objasnim u čemu je problem ali mi se on drsko smije u lice, prodavačice se također pogledavaju i nešto šapuću meni iza leđa. ja poludim i kažem šefu da ću pozvati inspekciju zbog toga on se i dalje bahato i drsko smije. Ne mogu se sjetiti koju inspekciju trebam pozvati zbog ne izdavanja računa, zovem svoju prijateljicu koja mi kaže da najprije moram pozvati policiju. Ja stojim u tom dućanu u meni tisuću misli, dali ljutito otići ili ostati i zboriti se jer sam u pravo, pa onda strah što ako ja pozovem inspekciju pa onda moji roditelji budu imali problema zbog tog arogantnog šefa. Odlučim ostati jer se moram naučiti izboriti za sebe do kraja, odlazim ponovno do šefa i želim još jednom smireno i lijepo s njime porazgovarati, drsko me otjera jer on razgovara na telefon. U meni ponovno tisući misli i osjećaja od bijesa, straha, nemoći, nepravde, ponosa i sl. Nakon toga prilaze mi stariji muškarac i žena vjerojatno vlasnici dućana kulturno ih pozdrav i nasmiješim se oni prolaze pored mene ignorirajući me, ponovno se razljutim i komentiram "kakva je ovo kultura"? Nakon toga pozovu me u susjednu prostoriju s lijeve strane kuhinjski elementi a ispred mene par okruglih stolova za kojima ljudi sjede, zbunjena sam ne znam dali je ovo nečija kuhinja ili kafić. Sjedam s njima za prvi stol i odjednom šef dućana koji je sada žena počne me gledati u oči, unosi mi se u lice i počne ispričavati. Ta žena je imala kratku plavu kosu, izrazito svijetlu put i nekakve mađeže ili bradavice po licu uopće mi se nije sviđala ta njezina isprika, ta žena je bila dosta muškobanjasta. Ostajem zatečena isprikom jer ne mogu vjerovati da mi se onakva bahata, drska, živčana, glasna i bezobrazna osoba sada ispričava poput nekakve kukavice. Vlasnici dućana su isto bili iznenađeni što se ona meni ispričava. Ja nakon toga počinjem razgovor kako me ujna koja radi u državnom inspektoratu pritom zamucne kod riječi inspektorat uputila da zovem inspekciju čak i policiju i tu se budim.
irida
edin.kecanovic
bglavac
