Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
703
OD 14.01.2018.PUTA
San
Sanjam da idem na posao,spremam se i stojim ispred ogledala.Gledam se i na donjoj usni primijetim kao neki prišt sa crnim čepom i pokušavam ga istisnuti,ali ne ide,i mislim se kako još nije dovoljno zreo da ga istisnem,da pričekam,inače ću si samo još veću štetu napraviti.Čekam bus,ali nisam u Zg,već kod kuće u Brodu,i to bus čekam u nekom selu puno prije mog.Ulazim u bus,pun je;ima i odraslih ljudi i djece i tinejđera.Osjetim kako svi ti ljudi smrde po znoju i užasno mi smeta,pitam se zašto se ne peru.Na jednoj stanici iz busa izlazi jedna djevojka,srednjoškolka,prekrasna je,ima prekrasnu dugu crnu kosu i nosi crnu jaknu po kojoj se vidi perut koja joj ispada iz kose.U bus ulazi jedna starija gospođa,a ja stojim i držim se za rukohvat.Ta gospođa pokušava maknuti moju ruku s rukohvata,da se ona uhvati,iako ima još mjesta na njemu,ali ona ne odustaje.Ne uspijeva joj jer ja čvrsto držim rukohvat,a ona sebi u bradu govori za moju ruku kao da je izolirkom zalijepljena.Ta gospođa sjeda na sjedalo i dalje gleda u mene,ja se objema rukama hvatam za rukohvat,gledam u nju i smijem joj se i pitam da li želi da se možda i nogama uhvatim za šipku kao u striptiz klubu.Ona samo okreće glavu od mene.Ja se okrenem i stanem odmah kraj vozača,ali on vozi dosta brzo,cesta je strma i dosta neravna.Osjećam kako bus juri,držim se za neko sjedalo,ali i dalje stojim,i gledam kroz staklo.Osjećam kako me malo strah,bojim se da se ne sudarimo.Odjednom vozimo kroz neku šumu i vozač doslovno radi slalom kroz drveće;svaki put kad naiđemo na neko stablo,izgleda kao da ćemo se sudariti i toga se bojim,ali i ja dalje gledam u to,ali vozač ga svaki put izbjegne,pa kad kroz okuku,izgleda kao da će izletjeti s ceste,i koliko god da se ja bojim,vozač djeluje smireno i sigurno u sebe.Odjednom stajemo usred šume i ja izlazim iz busa i govorim sebi da nikad više neću ići ovim busom.Stojim na rubu neke provalije,dišem duboko da se smirim,i gledam šumu.Jesen je,lišće je opalo,suho je i prekrasnih je boja;žuta,smeđa,narančasta.Ispod te provalije vidim neku curu plave kose kako obavlja nuždu,a ja nogama nanosim lišće na nju i kao da ju pokušavam zatrpati.Ta cura viče da ju je netko pokušao zatrpati i pita tko je.Ja se najprije skrivam,ali onda se ipak okrenem i ispričam joj se i kažem da nije bilo namjerno i da ne znam što mi je bilo.Ona to ne prihvaća i kaže da se već savjetovala sa odvjetnikom i da će me tužiti,a ja joj govorim neka me tuži koliko hoće,da mi ionako nema što uzeti.Odjednom me po leđima potapša jedna moja prijateljica,koju inače susrećem u busu na posao;drago mi je da ju vidim,zagrlim ju i ulazim s njom u bus,ona sjedi na zadnjem sjedalu i vidim njene stvari,a među njima i crvene boksačke rukavice,iste kakve imam i ja inače;i sjetim se i udarim se po glavi jer sam ja svoje zaboravila ponijeti.Nakon toga sanjam da sam Blanka Vlašić i da trčim neki maraton na nekom natjecanju.Malo me to čudi jer to nije njena disciplina,ali svejedno stojim i startnoj poziciji,a iza mene stoji druga natjecateljica,jedna crnkinja.Odjednom ju nogom udaram po njenoj nozi,po koljenu,i lomim ju nogu,točno po koljenu.Udarila sam ju okrenuta leđima,kao kad konj udara.Odjednom su se svi uskomešali oko crnkinje,jako je ozlijeđena,pala je,krvari,noga se otkotrljala sa strane,a ja mirno stojim i gledam.Odjednom se ona diže,njena ekipa ju diže na ramena,stavljaju joj nogu nazad,ona nakratko dolazi sebi,i nose ju slavodobitno na ramenima kroz cijelu dvoranu,jer je ona pobjedila,a ja sam diskalificirana zbog udarca.Ja i dalje stojim sa strane,miran i sigurna u sebe,gledam kako ju nose i slave,ali s obzirom da ju drže za noge,polomljena noga se odvaja,ona gubi svijest,i pada s njihovih ramena i vuku je po zemlji.
bglavac
edin.kecanovic
