Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
642
OD 14.01.2018.PUTA
San
Sanjam da jašem na konju,pored mene jaše još netko.Odjednom prolazi neka karavana,među njima i neka plavuša na konju,i ja govorim osobi pored sebe kako ta plavuša ima sise na leđima.I fakat su joj na leđima,ogromne grudi,duboki dekolte,i ja se smijem tome.Vidim da ususret njoj ide druga karavana i da na čelu te karavane jaše Hurrem iz serije Sulejman.Na to govorim kako je ta plavuša sad najebala od Hurrem.Odjednom Hurrem dolazi do nas i gleda mene.Ima tamnu kosu,pogled joj je zavodljiv i pokvaren.Jašemo jedna uz drugu,ja cijelo vrijeme šutim i promatram ju,a ona dubokim i hladnim glasom nešto priča.Nakon toga sanjam da sam ja Sulejman i hodam i pričam sa svojim najboljim prijateljem,jako smo bliski.Smijemo se,raspravljamo,čas stanemo,pa hodamo.Odjednom se nalazimo na nekom stubištu,u kojem je mrkli mrak,sjedimo na stepenicama i malo ozbiljnije razgovaramo.Odjednom čujemo kako netko dolazi,kao da se šulja,svaki bježi na svoju stranu skrivamo se.Skužim da sam u svojoj obiteljskoj kući,ali je malo drukčija,veća je,viša je.Dolazim do krova,ali se tu nemam gdje sakriti,i uskaćem kroz prozor na neki stol i na pod,legnem iza nekog kauča i sakrijem se,ali me ta osoba pronalazi.Vidim mu noge,malo se uplašim,ali se ipak ustajem i suočavam se s njim.Kad sam ga pogledala,vidjela sam da je to moj jedan drugi stari prijatelj kojeg dugo nisam vidjela.Prepoznamo se,obradujemo jedan drugom i zagrlimo se.I taj zagrljaj je dug,iskren i čvrst.Ja ga ne želim pustiti,toliko mi je drago što ga opet vidim.Nakon toga sam u nekoj slastičarnici koja se zatvara,a ja želim jesti sladoled,i konobar,iako je maknuo posude sa sladoledom,vraća ih i stavlja mi kuglice u malu zdjelu.Jedem sladoled i jako je ukusno,osjećam okus karamele.Iza toga se idem naći s mamom i idemo negdje.Nalazimo se na križanju nekih ulica,ona mi nešto govori i vadi novac iz novčanika.Odjednom se šetam Zagrebom,prolazim kraj nekog kazališta,vidim da igra neka predstava i osjetim snažnu želju da uđem unutra i pogledam predstavu,da učinim nešto drukčije,a i dugo nisam bila u kazalištu.Ja i neki dečko stojimo ispred ulaznih vrata,meni je malo neugodno sad upasti jer znam da se glumci ljute kad se kasni na predstavu,ali taj dečko otvara velika smeđa vrata i pred nama se ukaže velika dvorana,polupopunjena,a predstava još nije počela.Sretna zbog toga,ulazim unutra i smjestim se udobno na sjedala.Ogrnuta sam nekom krznenom bundom,što inače nije moj stil,ali je topla i osjećam se ugodno.Glumci se još pripremaju za početak predstave,a neki glumac se počinje prepirati s nekim svojim prijateljem da ne baca svoju jaknu okolo,da ju je trebao ostaviti u autu.Prijatelj mu odgovara da ne želi bezveze dolaziti autom i plaćati parking,kad može jaknu ostaviti i u kazalištu.Glumac se smije i popušta mu.A cijelo vrijeme u pozadini svira pjesma "Život je maskenbal..."
bglavac
edin.kecanovic
