Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
614
OD 14.01.2018.PUTA
San
Sanjala sam da dolazim pred obiteljsku kuću i ispred kuće sjedi prekrasna djevojka,plave kose,i plače,i znam da je to moja sestra.Upitam ju što je,govori da ju je njen tata,moj očuh,povrijedio.Ja bijesna ulazim u kuću,uzimam nož iz ladice i odlazim do njega,zgrabim ga rukom za vrat i svom snagom ga bacim od zid,ali on ne daje nikakvu reakciju.Opet ga uhvatim za vrat,gušim ga i govorim mu svašta,da jel on vidi što radi svojoj obitelji,dok on bezbrižno sjedi u kući,njegova obitelj ispred plače jer ih je opet povrijedio,kako može tako,jel svjestan toga da je svakim danom stariji i bolesniji i da ga svi mrze i bježe od njega,da će na kraju ostati sam?!!??!On i dalje ne daje nikakvu reakciju.Hvatam ga rukom svom snagom za testise u želji da mu nanesem bol,no njega to ne boli,već mu godi.Što ga više povrijeđujem,on se više smije i uživa.Mene to ljuti,i krenem nožem prebirati po testisima i prijetiti mu.Gadi mi se što ga uopće diram po spolovilu i što uživa,ali to je jedini način da riješim to jednom zauvijek.Pokušavam ga udariti nogom u testise,ali nemam dovoljno snage,noge su mi trome (vjer sam spavala skupljenih nogu).Bacam ga još jednom od zid,on pada u kut između zida i kauča,i govorim mu da mu je bolje da više nikad ne izlazi iz te rupe.Izlazim iz kuće i vidim svoje na potoku kako peru neku odjeću.Dan je lijep,a voda u potoku bistra.I dalje sam ljuta,nije mi jasno kako ga nisam mogla jače udariti nogom,kad treniram i inače imam jak udarac,i isprobavam ga i udaram od zemlju i osjećam da mi je udarac jak.Govorim svojima da mi nije jasno kako više mogu živjeti s njim,kako i zašto ga više trpe kad ga više ne trebaju.Mama se čudi zašto se ja uopće živiciram oko toga kad je on oduvijek takav.Ja joj govorim da je postao još gori,da je uživao dok sam mu ja nanosila bol,da se čak uzbudio.Ona mi govori kako ne vidim da se njemu inače uvijek digne na mene,meni se to toliko gadi da bih najradije povratila;ali da to zanemarim i da mi je sve napisala u pismu koji mi je ostavila negdje,u tom pismu mi sve objašnjava,ali ja nisam pročitala to pismo,ali sam u snu pomislila da u tom pismu sigurno postoji rješnenje svega.Nakon toga sam u Zg,na kavi s frendicom,i primijetim svog zadnjeg dečka (oženjenog) preko puta nas,kako me gleda cijelo vrijeme.Ja se pravim da ga ne vidim,ali kad on skrene pogled,ja škicnem njega.Nakon toga stojim na semaforu,idem na bus,vidim njega opet ispred,okrenut je leđima,a ja sam sretna jer ćemo ići istim busom.Svi su već ušli u bus,ja idem sporije jer znam da ima još vremena,ali se vrata zatvaraju i bus odlazi.Ja trčim za busom,svim silama ga pokušavam stići,i to dosta dugo.Odjednom stanem,opsujem sebi i kažem "Kog vraga ja jurim,za kime to trčim,kad to uopće nema smisla???"Okrenem se i odem drugim putem.
bglavac
edin.kecanovic
