Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
589
OD 14.01.2018.PUTA
San
Sanjam da idem s prijateljicama na more,ljeto je.Dogovaramo se za put,pripremamo,a ja im govorim da ću sa sobom povesti svoju malu nećakinju.Držim ju u naručju i grlim i sretna sam jer ide sa mnom jer je ona sve što mi treba,ali u istom trenu se javi strah što ako ju ne budem dobro pazila,ako ju utopim u moru?Nakon toga ulazim u bus jer idem kod frendice u Sinj.Na ulazu stoje vozači u bijelim košuljama,koristim trenutak njihove nepažnje i prošvercam se u bus.Odlazim na kraj busa da sjednem i vidim da tamo imaju samo obiteljska sjedala,po 2 sjedala sa svake strane okrenuta jedna prema drugima sa okruglim stolom u sredini.Sve je zauzeto i ja ostajem stajati sa strane.U Sinj dolazim kod prijateljice i idem s njom na svadbu njene sestrične kojoj je ona kuma,ali se nikako ne slažu,ne podnose se.Međutim,u zadnjem trenu se njena sestrična preodmisli i želi mene za kumu.Svadba će biti održana vani,postavljene su stolice i klupe,a frendica i ja sjedimo u prvom redu.Ispred nas je brat od frendice koji nam nešto priča i poslužuje nam bijelo grožđe,a ja mislim kako je zgodan i privlačan,al da ne bi bilo u redu da budem s njim,iako se razvodi.Odjednom počinje ceremonija,a ja nemam pojma što kao kuma trebam činiti jer su njihovi običaji drukčiji.Svi se okupljaju oko mene i dolazi njihov vođa povorke i počinje me ispitivati svakakva pitanja tako da me svatovi upoznaju.Mene to čudi jer bi trebali mladence to ispitivati.Vođa povorke govori starim sinjskim naglaskom i ja ga ništa ne razumijem i za svako pitanje ga pitam da mi ponovi,a on prevrće očima i ponovi mi književnim jezikom.Pita me tko sam,čija sam,odakle dolazim,s kim živim i što radim.Govorim svoje ime,da sam samo svoja i da živim sama u Zagrebu i da radim posao sličan računovodstvu.Prijateljica me gleda i govori mi da nisam ja računovođa,a ja joj govorim da mi se ne da objašnjavati sad u detalje.Nakon toga sam doma u Brodu,jutro je i idem na kavu kod svoje tete Jasmine,očuhove sestre.Približavam se njenoj kući vidim nju kako ispraća svoju kćer i sina i njihove obitelji na put.Teta je na sebi imala žutu majicu,njena kćer crvenu,a sin zelenu.Pitam njenu kćer gdje ide,a ona mi govori da idu u Kanadu.Ja joj govorim da ih čeka dug put,a ona mi odgovara da su tamo za 3 sata.Ja se tome čudim i govorim joj da je Kanada daleko i da se vozi bar 24h i u glavi zamišljam kartu Zemlje i udaljenost između Hrv i Kanade.Ona mi govori da idu u neko mjesto koje se isto zove Kanada i da im treba 3 sata do tamo,autima.Nakon toga sam u Zg,u stanu,spremam se na spavanje i počinjem sanjati.Sanjam da sam u nekoj kučici na drvetu,koja je prekrivena bijelim platnom.Gledam TV i počinje najava neke emisije,o vampirima,da pogledamo i njihovu stranu priče,a emisiju najavljuje neki duboki muški glas,koji zvuči misteriozno.Ja odgrnem platno na kučici i pogledam vani i vidim da je noć,nebo je prekrasno jer se vide zvijezde i Mjesec.Nakon toga sam na poslu,govorim kolegici s posla o tome što sam sanjala,otvaram stranicu magicusa i pokazujem joj svoj san.Ona me pita je li mi san protumačen,a ja joj govorim da me Irida ovaj put samo ispitivala,kao u školi,pitanje za pitanjem, i tako protumačila san,ali mi nije ništa još rekla.I tad na magicusu vidim da je neki drugi sanjač;bio je muško, postavio san u kojem je napisao da je sanjao mene i nije napisao moj nick,nego moj nadimak Ada.Govorim kolegici da mi je to čudno i da me baš zanima što će mu Irida napisati.Odjednom osjetim napuhnutost u trbuhu i osjećam kako sam ispustila vjetar,bojim se da će smrditi i odmičem se od kolegice.Dižem se sa stolice,odlazim do printera i vidim da sam još u pidžami,osjećam kako su mi hlačice spale,skoro mi se stražnjica vidi i podižem ih rukama.
bglavac
irida
edin.kecanovic
