Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
673
OD 14.01.2018.PUTA
San
Sanjam da sam modna dizjnerica i da imam svoju modnu reviju.Haljine su prekrasne,prekrasnih boja i materijala kao što su čipka i svila.Vidim da se puno ljudi skupilo na reviji i sa iščekivanjem čekaju da vide haljine.Vidim crveni tepih,bljeskove fotoaparata i poznate manekenke i pjevačice kako nose moje haljine.Ja sam jako sretna i uzbuđena i tako je stvarno i ne mogu vjerovati da sam ja sve to napravila,haljine su zaista oduševljavajuće,nisam ih još nigdje vidjela.Najviše za oko mi je zapela jedna crna haljina,od svile bež boje,a presvučena je crnom čipkom.Kratka je,do pola bedara,ima duge rukave,nabrane na ramenima,uska,elegantna.Na lijevoj nozi je malo isto nabrana i podignuta jer je našiven kao neki ukrasni grumen od crnih malih kamenčića,kao da su od nekog vulkanskog kamena,malo i svjetlucaju.Onda se ti kamenčići od grumena u 3 reda nastavljaju preko cijele haljine do desnog ramena i onda iza ramena padaju kao lančić.Jako sam ponosna na haljinu,i smišljam kako će se moja agencija zvati.Razmišljam između imena Kalifa i Ada Munro.Nakon toga sanjam da s dečkom idem na svadbu.Dečko mi je nepoznat,ali zna da smo u vezi 3tjedna.Oboje smo svečano obučeni.On je u crnom odijelu,bijela košulja i crna kravata.Ja sam u jednostavnoj svilenoj haljni tamnoljubičaste boje,lagano pada,dužina iznad koljena i ima dekolte u obliku slova V.Jednostavna frizura,ispeglana kosa,raspuštena i jednostavna šminka.Na nogama elegantne crne štikle.Dolazimo kod mladenke i vidim da dolazimo mojoj kući,ali ništa ne govorim dečku,jer očito ne zna da tu živim.Budući u dvorištu imamo 2 kuće,noviju u kojoj živimo,i stariju.Najprije ulazimo u noviju kuću,i vidim da ljudi odmah ostavljaju koverte s novcem i to na stolu.Govorim dečku zašto mi to nije rekao prije,otvaram malu crnu torbicu i vidim da nemam novaca kod sebe.On mi govori da mi ni ne treba,da su njegovi već dali za nas dvoje,ali mene to ljuti i odlazim do bankomata.2 su bankomata,od banke kovanica,crveni,i od raiffaisen banke,žuti.Red je ispred oba bankomata,ali ja stajem ispred crvenog.Neka starija gospođa ispred mene nikako da završi,već me počinje živcirati.Napokon dolazim na red,dižem 200kn,izbacuje mi u novčanicama od 10kn i kovanicama po 5kn.Dolazim na svadbu,ulazim u novu kuću,ali tamo gostiju više nema,ali vidim hrpu cipela i skužim da sam ja bosa.Pokušavam naći svoje cipele,isprobavam razne cipele,ali ne odgovaraju mi,ili su velike ili male.Pitam mamu gdje su mi cipele,a ona govori da ih je spremila.Vićem na nju da mi prestane uređivati život po svojem redu,jer uvijek nešto tražim zbog nje.Daje mi cipele,oblačim ih i žurno izletim iz sobe.Naletim na očuha,pogledam ga bijesna u oči,ali on se samo makne.Na brzinu se pogledam u malo ogledalo i zsadovoljna sam kako izgledam i što skoro ni nemam šminku.Izlazim iz kuće i vidim da svadbena povorka izlazi iz stare kuće.Na čelu su mladenci,ne poznajem ih,mladenka je plavuša u raskošnoj bijeloj vjenčanici.Prolazim kroz povorku i tražim dečka,ali njega nema.Ljuta sam i govorim sebi:"Ne mogu vjerovati.Opet mi se to događa.Koja sam ja glupača.Dovoljno je 2-3 tjedna da mi laskaju i umiljavaju se,već me osvoje i onda nestanu."Bacam novac na veš mašinu koja inače tamo stoji i krećem sama na svadbu,čujem kovanice kako zveckaju i vidim ih kroz kovertu.Onda govorim samoj sebi da uopće ne želim ići na svadbu ljudi koje ne znam s dečkom kojeg ne zna i kojeg nema,uzimam novac i odlazim.Nakon toga se budim u svom stanu,kraj mene u krevetu su dečko od prijateljice i njegov prijatelj.Slikaju mi lice dok spavam,pokazuju mi slike i govore kako sam lijepo ispala.Vidim svoje lice,nateknuto od spavanja,gornja usna mi je dosta nabrekla,ali baš si lijepo izgledam.Opet odlazim na neku svadbu i oblačim usku haljinu,boje mesa,sve se ocrtava ne meni.Vidim sebe s leđa i govorim si kako sam se udebljala,a druga ja kao da me čula,okreće se i gleda me.Vidim da ima ogromne kruškolike grudi,ne nosi grudnjak i vide joj se bradavice,u rukama drži čašu šampanjaca i ispija ga.Nakon toga čekam bus na stanici,kao da sam u nekom mračnom,vlažnom tunelu.Sa mnom je i prijateljica čiji me dečko prethodno slikao dok sam spavala.Ona mi govori da joj nije jasno kako mogu čitati sve te knjige koje čitam,to su sve gluposti,zašto više ne vjerujem u Boga,zašto se bavim glupim horoskopom.Ja joj odlučno i odriješito govorim:"Ivana,kako ti možeš biti tako ograničena?Nije Bog samo u crkvi i svetim mjestima,već svuda oko nas.Ti si obrazovana,imala si ocjenu 5 iz svih prirodnih predmeta.Astrologija nije glupost,to je provjerena i priznata znanost kao i sve ostale.To nije samo dnevni horoskop koji ismijavaš,to su silni izračuni,npr natalna karta,za to treba vremena,to je egzaktna znanost.Da mi pružiš priliku,pokazala biti ti koliko te točno opisuje."Ali ona samo prevrće očima i odmahuje rukom.Govorim joj kako sam brata koji skoro cijeli život boluje od epilepsije odvela kod svog terapeuta,koji mu je napravio regresiju,upoznao ga sa njegovim anđelom čuvarom i tako će mu pomoći da spriječi napade,ali ona i dalje okreće očima.Pitam ju zar ona ne vjeruje ni u anđele i da malo bolje otvori oči,jer su svud aoko nas.
bglavac
edin.kecanovic
