Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
530
OD 14.01.2018.PUTA
San
Sanjam da trebam ići na neko putovanje i to avionom u Austriju.Osjećam se kao da sam već puno puta putovala avionom,ali uvijek me iznova neki strah podsjeti na mi je to ipak prvi put.Nalazim se u hotelu na zračnoj luci Pleso,zajedno sa sestrom.Pregledavamo neki katalog ponuda letova za Austriju,ali nema naše destinacije.Sestra mi govori da će i nazad ići avionom do SL.Broda,što mene čudi,jer u Brodu nema piste za slijetanje aviona,a ona kaže da ima i to u selu pored Broda,u Vrpolju.Avion polijeće u 20:00h,a ja na satu vidim da je 19:52h.Panično trčim po hotelu,pitajući gdje se nalazi pista,međutim osoblje u hotelu me samo čudno pogleda ili ismije i onda ignorira,i govore mi da ih ne pravim budalama s takvim pitanjima.Meni ništa nije jasno,govorim im da trebam stići na avion,da ne znam gdje je pista,a jedan stariji gospodin mi govori da je pista odmah ispred tog hotela.Međutim,kad izađem ispred hotela,nema piste,već neke zgrade.Penjem se opet u svoju sobu,koja je na visokom katu,i odatle vidim pistu,koja je neka livada s velikim bijelim strelicama usmjerenim u različitim smjerovima,na nju slijeće puno bijelih aviona; i pista se čini jako blizu.Na mobitel dobivam poruku od kolegice "Da,da,da,da,da,da seka ti je avionu i da,da,da,da,da,da pogodi tko još...!"Nije mi janso tko je ta druga osoba,ni ne zanima me previše jer samo želim stići na avion.Na kraju i stignem,ali nisam vidjela tko je ta druga osoba iz poruke.Sletjeli smo u Austriju,idem s frendicama na neku svadbu.Sa mnom su dvije frendice,jedna je plavuša,druga crnka,prekrasne su obje,obučene u prekrasne haljine,sređene,obje imaju jarko crveni ruž na usnama.Njih dvije se grle,jako su prijateljski raspoložene,a ja se tome čudim jer znam da se inače ne vole,ali opet ne želim to kvariti,drago mi je da su se pomirile.Dolazimo na svadbu,skidamo kapute,i ja primijetim da na nogama imam neke stare,ofucane tenisice što me čudi i ljuti jer i to nikako ne ide uz glamuroznu haljinu koju sam obukla.Skidam ih i želim si kupiti neke cipele koje idu uz haljinu.Frendica mi govori da nije tako strašno,da je to sada IN,ali ja ne želim ni čuti i bacam te tenisice i hodam bosa.Hodamo po gradu da nađem neku trgovinu s obućom,ali mi frendica govori da ne rade trgovine u subotu u 20:30h.,ali ja i dalje ne odustajem.I vidim neku trgovinu koja je otvorena,ali su u nju ulazi kroz neka tavanska vrata.Kad sam ih otvorila,ušla sam u neku sobu u kojoj je bio upaljen TV i bila je neka humoristična serija.Ja sjedem u fotelju i gledam seriju,zaboravljam na sve.Kad je završila,sjetim se da si moram kupiti cipele.Želim ugasiti TV,ali ne znam kako i vidim neke upute na kojima piše da daljinski upravljač reagira na dodir i da trebam stisnuti tipku kraj koje piše paparazzi da se TV ugasi,i tako ga uspijem ugasiti.Vidim da je trgovina zatvorena i idem dalje bosa po gradu da si nađem cipele.Prolazimo kraj nekog lunaparka i u pijesku vidim neke elegantne crne cipele i želim ih uzeti za sebe,ali dolazi neka cura crne kose u crnoh haljini i sa rozim remenom i uzima te cipele,tj preobuva se,jer je na nogama već imala neke zlatne sandale i odlazi do nekih cura koja su stajale u blizini.Tužna sam jer ne mogu naći cipele,frendica i ja sjedimo u pijesku i promatramo te cure koje se igraju poput djece,trčkaraju okoli,preskaču kroz neki obruč,vesele su i bezbrižne.Nakon toga sam u obiteljskoj kući mladenke i pomažem joj da se uredi za svadbu.Shvatim da ju ne poznajem,kao ni njenu obitelj.Ali na podu ugledam puno lijepih cipela koje bi mi pristajale.Govorim im da nemam cipela i da bih si uzela neke zlatne koje su bile na podu,ali mi mladenkina mama govori da će njih obuti mladenka.Na kraju ugledam neke dječje sandale i pomislim kako ću onda obuti njih.
bglavac
edin.kecanovic
