Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
700
OD 14.01.2018.PUTA
Razgovor sa majkom
U snu znam da je mama umrla.Vidim je da stoji u mojoj spavaćoj sobi,ispod našeg bračnog kreveta, odjevena kao da ide nekome u goste.Stoji i gleda u nas kako spavamo(u to vrijeme samnom su spavala djeca, suprug je bio u inozemstvu).Vidim je jasno i znam da je umrla.Pitam je"Mama,zašto si došla?Kako ti je tamo.Ovdje ti život nije bio lagan,dali ti je barem gore dobro?Vidiš li ti nas kako živimo i radimo.Jeli vidiš kako djeca brzo rastu?"A ona odgovara."Došla sam da vas vidim.Meni je dobro.Ja sve vidim i znam,šta radidite i kako živite,samo mi se čini da ste me prebrzo zaboravili."Ja se u tom trenutku budim od zvuka vlastitog glasa,svjesna da sjedim u krevetu,svjesna da gledam u nju,izgovarajući riječi:"Mama to se tebi samo čini.Nismo te zaboravili, niti te možemo zaboraviti".Znam da sam glasno razgovarala jer me moj vlastiti glas probudio.Nekoliko minuta sam sjedila u mraku gledajući u mjesto gdje je stajala,upalim svjetlo, naravno nje nema.Nisam više mogla zaspati pitajući se,dali sam ja to imala susret sa svojom mamom.Na to pitanje ni danas nemam pravi odgovor.Nadam se da ćete mi Vi pomoći.Pozdrav!Milena
bglavac
edin.kecanovic
