SNOVI, KREATIVNOST, JEZICI I „KORDELE“

Iako možda niste uočili, vi svoj subjektivni život vodite na manje-više kružan način. Pretpostavite da je sadašnji trenutak kotač i koncentrirajte se na njegovo središte. Središte kotača je povezano prečkama za vanjski okvir ovakvog  „vremenskog“ kotača. Naravno da postoji samo središte kotača ono vas ne bi moglo odvesti nigdje i vaš „trenutak“vam ne bi mogao priuštiti niti najneudobniju vožnju.

Vaše putovanje kroz vrijeme vam izgleda glatko i ravno; kotači se uvijek okreću naprijed. Oni takodjer mogu da se okrenu i unazad, ali u vašem je interesu da vam je pravac u mislima uvijek unaprijed a vraćanje je udaljavanje od namjere i svrhe.

Pokret naprijed vas vodi u budućnost, odnosi vas iz prošlosti iz koje ste izronili. Zato zauzimate pravi pravac kroz vrijeme,ne shvaćajući da vam obrnuti pokret kotača može dopustiti da skratite put po kojem idete. Središte sadašnjosti je pričvršćeno „prečkama“. One nemaju nikakve veze sa vašim idejama uzroka i posljedica. Umjesto toga one vašem kružnom kretanju  psihe pripisuju stalni progres. Svaki sadašnji trenutak vašeg iskustva ovisi od budućnosti kao i od prošlosti, od vašeg rodjenja kao i od smrti. Vaše rodjenje i vaša smrt su stvorene zajedno, jedno povlači drugo za sobom.

Vi ne možete umrijeti dok god niste rodjeni, kao što ne možete doživjeti sadašnji trenutak onako kako vi to shvaćate. Vaše tijelo je svjesno činjenica rodjenja i smrti i sve njegove aktivnosti zauzimaju taj prostor izmedju. Smrt je isto toliko kreativna koliko i rodjenje i neophodna za delanje i svijest.

To nije tako jednostavno vama koji živite svo vrijeme u središtu mnogih malih smrti i rodjenja, aktivnosti koje bilježi vaše tijelo i vaša psiha. Svjesno vi ste obično nesvjesni toga. Logički način mišljenja, korišćenje uobičajenih definicija manipulira uzrocima i poslijedicama i ovisi od odredjenog vremena u svojem prostoru, okviru. Ono se gradi korak po korak. Ono je utkano u vaš jezik. Pridržavajući se logičkog načina mišljenja i jezika možete reći : „Idem na zabavu danas, jer sam na nju pozvan prošlog tjedna kada sam rekao da ću doći.“ To zvuči smisleno. Vi ne možete reći : „Idem na zabavu  jer ću na njoj sresti osobu koja će mi biti veoma značajna za moj život kroz pet godina.“ To nema smisla u relacijama logičkog načina razmišljanja ili govora, jer u rečenici i uzrok i posljedica egzistiraju istovremeno, ili još gore, posljedica postoji prije uzroka.

Na svim nivoima koji se mogu nazvati drugačijima od uobičajenog vi veoma efikasno koristite svoje mogućnosti. Stanice obezbjedjuju svoj integritet birajući jednu od mnogih mogućnosti. Sjedište kotača sadašnjosti je istaknuta sadašnjost, operativno vrijedna. Poslijedice i uzroci, onako kako vi mislite o njima postoje jedino kao poslijedica aktivnosti, relativne aktivnosti kotača u našoj analogiji.

Kada gledate na put vremena zaboravljate na kružnu aktivnost svog postojanja. Kada sanjate ili spavate, medjutim, svijet uzroka i posljedica nestaje ili se javlja konfuzan i kaotičan. Uobičajene svakodnevne se slike miješaju i ukrštaju i takve kombinacije se i ne razlikuju od onih koje ste vidjeli na dnevnom svjetlu. Poznata pravila koja vladaju bićima i stvarima u snovima kao da se ne mogu primijeniti. Prošlost, sadašnjost i budućnost se miješaju u bizarni svijet u kojem biste, kada biste bili budni, potpuno izgubili mentalno uporište. Kružna priroda psihe čini sebe poznatom. Kada razmišljate o snovima imate u vidu samo te aspekte, komentirajući možda čudne dogadjaje ili jednostavno redjajući čudne karakteristike sna. Neki su možda pogodjeni onim što su vidjeli u snovima ili impresionirani konačnim obuzdavanjem koja dopušta takve, ponekada spektakularne dogadjaje koji se dešavaju u relativno ograničenom fizičkom okviru.

Na primjer, u dvadesetminutnom snu se mogu desiti dogadjaji za koje je potrebno dugogodišnje iskustvo. Tjelesno vrijeme od tih dvadesetak minuta i to je sve. U snovima je iskustvo periferno i u tim se dubinama vrijeme talasa. Dogadjaji u snovima postoje van vremena. I iskustvo snova je kružno odredjeno. Ponekada ono neće dodirnuti središte sadašnjosti, bar ne onako kako vi mislite i na osnovu onoga što se bazira na vašem pamćenju : ipak san jeste registriran na ostalim nivoima svijesti, pa čak i na staničnom nivou.

Vi uvijek prevodite iskustvo na termine koje razumijete. Naravno, prijevod je stvaran. San o kojem govorite je već prijevod, ali iskustveni. Ukoliko je jezik kojim govorite u ovisnosti od svih ostalih jezika i uključuje pauze i tišinu, tako i san koji ste doživjeli predstavlja izraz, rečenicu psihe koju treba istaći ali koja takodjer ovisi i od ostalih dogadjaja kojih vi niste svjesni i tako vaša svijest, koja trenutno radi, mora obraditi prijevod na sebi svojstven način.

Na fizičkom nivou vaše tijelo reagira na informacije sredine kojih niste svjesni. Te iste informacije su veoma važne za integritet tijela ali isto tako za vaše mentalno stanje.

Na staničnom nivou tijelo predstavlja sliku ne samo svog sadašnjeg stanja već i svih onih aspekata fizičke sredine koji na njega utječu. Ono nije svjesno lokalnog meteorološkog stanja vremena na primjer, ali je itekako svjesno svjetskih modela vremena od kojih ovisi oblast u kojoj živi. Ono priprema sebe za vremenske promjene i to prilagodjavanje je neophodno. Ono važe mogućnosti, reagira na sve vrste pritiska.

Vi ste svjesni pritiska putem dodira, npr., ali u potpuno drugačijoj verziji tog osjećaja stanice reagiraju na zračni tlak. Tijelo zna veoma precizno stupanj radioaktivnosti svih vrsta. Na jednom nivou tijelo ima kompletnu sliku svoje stvarnosti u kojoj mora biti bazirana vaša svjesna realnost – sa druge strane, načini na koje tijelo prepoznaje i saznaje svoje stanje je tako nepoznato  svijesti da je to nespojivo. Vaše svjesne naredbe koriste taj ogromni krug znanja.

Generalno govoreći, psiha posjeduje istu vrstu munjevitog, sveobuhvatnog shvaćanja psiholoških promjena i sredine kao što i vaše tijelo posjeduje sposobnost shvaćanja fizičkih promjena. Ona je svjesna vaše sveobuhvatne psihološke lokalne klime i vašeg osobnog uključenja u nju.

Vaši postupci se odigravaju tako glatko da ne primjećujete da su oni dio reda. Vulkanska erpcija u jednom dijelu svijeta utjecat će na cijelu zemlju na različite načine. Emotivna erupcija će potaknuti stvarnost na drugim nivoima, mijenjajući prvenstveno najbližu oblast ali će takodjer poslati valove u psihološku mas-sredinu. Slike realnosti koju psiha shvaća mogu biti jednako neshvatljive svjesnom razumu upravo zbog intenzivnog fokusiranja na singularnosti koju vaša svijest odbacuje.

Snovi vam često daju signale psihičkih slika na taj način.

Postajete svjesni da su mogućnosti da su dogadjaji koji izgledaju kao da nemaju nikakve veze sa vama, ipak povezani u toj šemi velikih interakcija koju najčešće ne uspijevate da shvatite.

Kada rastete od bebe do odrasle osobe vi ne rastete samo u visinu. Rastete i povećavajući svoju tjelesnu težinu i debljate se. Tako i dogadjaji „narastaju“ na isti način iz dubine na više kao vi. U snovima ste bliži mjestu rodjenja dogadjaja. Oni izrastaju iz budućnosti i formiraju prošlost i žive zahvaljujući kreativnom naboju koji postoji izmedju onoga o čemu vi razmišljate kao o svom rodjenju i svojoj smrti.

Vi stvarate rečenicu koristeći se slovima abecede svoga jezika. Koristite je u komunikaciji, pišete je ili je izgovarate. Dogadjaji se mogu promatrati na isti način kao psihološke rečenice koje žive abecedom osjećaja – iskustvene rečenice koje žive umjesto da su napisane, oformljene u povijesti  koja je proživljena, umjesto da je samo zabilježena u povijesti.

Rekao sam već da vaš jezik donekle programira vaše iskustvo. Ovdje se radi o jeziku osjećaja koji vam omogućava biološko opažanje, iskustva i komunikaciju. On formira prirodu dogadjaja koju ste u stanju da percipirate. On tako stvara iskustvo da ga možete osjetiti. Svi pisani ili govorni jezici moraju biti bazirani na biološkoj „abecedi“. U njoj postoji mnogo veći raspon nego u bilo kojem pisanom ili govornom jeziku.

Upotrijebio sam riječ kordela  da opišem izvor iz kojeg takvi jezici niču. Postoji mnogo korelacija izmedju vašeg tijela i vašeg jezika. Vaš govor ovisi o vašem disanju, čak i pisani jezik ovisi o brzini kojim vaše poruke stižu do nervnih završetaka. Biološke kordele tada moraju biti izvori fizičkih jezika, ali same kordele niču iz šireg znanja psihe koja je oformila fizički mehanizam.

Snovi su jezik psihe u kojem se jezik psihe ljudska priroda miješa u vremenu i van njega. Stiče senzitivna iskustva. Čovjek u snu trči iako leži u krevetu. On viče, iako niti jedna jedina riječ ne silazi sa njegovih usana. On i dalje posjeduje jezik mesa i taj jezik je na nerazumljiv način povezan sa mehanizmom tijela. On se bavi dogadjajima koji se nisu desili niti u spavaćoj sobi , a niti na bilo kojem drugom mjestu koje možete pronaći nakon što se probudite.

Kozmosom kruže informacije u takvom obliku i u takvom obimu da vi niste u stanju da obradite više od njegovog sasvim malog dijela.

Vaša fizička čula se ponašaju kao biološka abeceda, omogućuju vam organizaciju i percepciju odredjene vrste informacija kojima stvarate dogadjaje svoga svijeta i stvarate konture svoje stvarnosti.

Vaše svjesno znanje je u rukama nevidljivog, neizgovorenog psihološkog i psihičkog jezika koji omogućava unutarnju podršku komunikacije i prepoznavanja dogadjanja svjesnog života. Ti untarnji jezici izgradjeni su u vidu kordela, a kordele su fizičke organizacione   jedinice iz kojih su rodjene abecede. Abecede impliciraju kordele, ali ih ne sadrže ništa više no što engleski jezik sadrži ruski, francuski, kineski ili bilo koju drugu kombinaciju. Ukoliko govorite engleski niste u stanju da istodobno govorite i kineski jezik. Jedan isključuje drugi, čak i kada jedan implicira postojanje drugog u smislu da svi jezici imaju zajednički korijen.

Na neki način dogadjaji podsjećaju na komponente jezika, glasnih u živom obliku – ali ne samo ozvučenih. Oni su bazirani na abecedi osjećaja koja izranja iz neosjećajnih kordela. Rečenica je izgradjena od riječi, dijelova govora, glagola, imenica i pridjeva, subjekata i objekata, samoglasnika i suglasnika i ispod svega se nalazi struktura koja vam omogućava da govorite i pišete. Donekle dogadjaji se grade na isti takav način. Vi oformljujete i organizirate rečenice,govorite sudbinski, bez znanja metoda koji su umiješani u vaš govor. Tako, vi jedino postajete svjesni površine te aktivnosti.

Vi formirate dogadjaje na isti način, često nesvjesni da to činite. Izgleda da se dogadjaji dešavaju isto onako kako se izgovaraju riječi. U školi ste mislili na to kako se grade rečenice, a od svojih starijih naučili ste kako da govorite. Isto tako bili ste umiješani u stvaranje dogadjaja čak i prije trenutka svojeg rodjenja. Psiha obrazuje dogadjaje na način na koji ocean stvara talase s tom razlikom što su talasi oceana ograničeni površinom i veličinom, dočim dogadjaji psihe bivaju istog trenutka prevedeni i uključeni u psihološku mas-stvarnost. U budnom stanju susrećete se sa cijelim dogadjajem, da tako kažam. Susrećete se sa njim u areni budne svijesti. U snu i na drugim nivoima svijesti dolazite u kontakt puno direktnije sa oformljavanjem dogadjaja. Toliko ste nesvjesni tog procesa koliko ste nesvjesni i stvaranja rečenica u svakodnevnom životu koje kao da automatski struje iz vas.

Psiha u fizičkoj stvarnosti predstavlja kreatora dogadjaja i kroz njih ona doživljava svoju stvarnost kao što vi za vrijeme govora čujete svoj glas.

U snovima, medjutim, uključeni ste u unutarnje procese kojima se stvaraju fizički dogadjaji. Koristite psihološke komponente aktivnosti koje ćete, budni, oformiti u konsekventan tjelesni „jezik“ koji će dati rezultata u vašim dnevnim aktivnostima.

Dogadjaji, koje vi smatrate legitimnim, posjeduju unutarnju prirodu u vremenu koje spriječava te moguće verzije iz kojih oni narastaju – verzije koje se pojavljuju u snovima na jedan ili drugi način. Na primjer, ukoliko na engleskom jeziku kažete : „Ja sam ovdje.“ Ne možete to reći i na kineskom istovremeno. U tom smislu, u okviru svojih aktivnosti vi odabirete da „govorite“ jednim dogadjajem radije nego drugim. Vaše oformljenje dogadjaja, medjutim ne postoji jednostavno u vašem jedinstvenom psihološkom posjedu, naravno, ali postaje moguće zahvaljujući tjelesnoj abecedi.

Kao što je moguće da bilo koja osoba govori više jezika, tako da ste vi u stanju da drugačije svrstate svoje psihološke podatke od uobičajenog načina. Tijelo je sposobno da slaže zajedno različite jezike, da ih spaja. Na uobičajen način, na primjer, vaše tijelo može biti samo na jednom mjestu u odredjenom trenutku vremena i vaše iskustvo je u velikoj mjeri determinirano vašom tjelesnom pozicijom. Postoje biološki mehanizmi koji vam omogućavaju da šaljete različite verzije i modele svoga tijela van svoga primarnog boravišta i da percipirate sa tih područja. Dok spavate, u snu, vi to često radite, uspostavljate nove primljene podatke sa uobičajenim čulnim informacijama i organizirate ih vrlo lako. Što se toga tiče, preciznost vaše uobičajene čulne percepcije čvrsto počiva u toj velikoj unutarnjoj fleksibilnosti koja vam daje osnovu sa koje ćete stvoriti svoj odredjeni fokus.

Dogadjaji izranjaju kao izgovorene riječi. Što se dešava kada izgovarate i najkraću frazu? Atomi i molekuli vaših glasnih žica, jezika i usana ne razumiju niti jednu jedinu riječ jezika, pa ipak omogućuju da ga tečno govorite. Bez njihove pomoći i živog reagiranja niti jedna riječ ne bi mogla biti izgovorena.

Svaki od tih bezimenih atoma i molekula udruženih u beskrajnoj avanturi, vama neshvatljivoj, čini vaš govor mogućim i vaša stvarnost dogadjaja je konstruirana od kordela postupaka u kojem svaka izgovorena riječ posjeduje povijest koja seže duboko u anale vremena koje najstariji fosili pamte. Govorim vam na iskustven način za svaku riječ koja je izgovorena u vašoj sadašnjosti, ona evocira prošlo vrijeme, ili ju vi stimulirate u iskustvu i upravo zato je njena i vaša stvarnost koegzistentna.

U snovima je prošlost u sadašnjem vremenu. Dogadjaji se svugdje oformljuju. Vi stvarate i razgradjujete prošlost kao i budućnost. Izabirete izmedju tih iskustava jedno odredjeno jednako kao i dogadjaj u budnoj stvarnosti.

Kao što možete govoriti samo jednu rečenicu u jednom trenutku i samo jednim jezikom i kao što ta rečenica može zvučati zahvaljujući  samoglasnicima i suglasnicima, tako i rezultat kružnog znanja o iskustvu u kojem rečenica počinje i završava, postoji simultano. Ukoliko je njen kraj nepoznanica, početak neće biti započet tako vješto.

Na istovjetan način iskustveni dogadjaji, koji se dešavaju u vremenu, ovise o kružnom dešavanju u kojem su početak i kraj uvijeni jedan oko drugog, jedan ne postoji prije drugog, već postoje zajedno.

Na svjesnom nivou vi niste u stanju da obradite sve informacije koje su vam dostupne na ostalim nivoima. Informacije od kojih ovisi vaš osobni fizički  opstanak. Tada jezik operira kao sito omogućujući vam pristup podatcima odredjene vrste, dok druge blokira.

Kada izgovarate rečenicu imate na umu sva gramatička pravila. Vi ne stvarate šemu rečenice unaprijed. Jednostavno govorite više ili manje automatski. To se dogadja zahvaljujući preciznosti kako mentalnoj tako i fizičkoj. Kada preživljavate neki dogadjaj vi ne provjeravate pravila percepcije niti se pitate što je to. Vi jednostavno preživljavate ili percipirate.

Takovi doživljeni dogadjaji su tadjer posljedica procesa prečišćavanja. Oni postižu svoje fokusiranje, briljantnost i fizičku vrijednost dolazeći na istaknuto mjesto izmedju ostalih dogadjaja koji ostaju neprimjećeni. U snu vi koristite „unutarnju gramatiku“ dogadjaja. Skeleti unutarnjeg rada dogadjaja su tamo mnogo očigledniji. Aktivnosti nisu u potpunosti obasjane.

Mehanizam vašeg budnog, psihološkog ponašanja je briljantno skiciran. To stanje bi trebalo da je više iskorišteno nego sto jest i trebalo bi da bude. Uvijek će biti koprene izmedju budne i neprobudjene svijesti dok god budete samo fizički aktivni. Budna svijest jednostavno ne može da radi sa tako puno informacija. Jednostavno zaboravi sve ono što nije u stanju da zadrži i obradi.

Vaši snovi se odražavaju na staničnu stvarnost čak i kada je ta stvarnost odgovorna za činjenice koje ste sanjali. Snovi su prirodni „produkt“ uključene stanične svijesti. Kao što vatra daje i svjetlost tako i uključena stanična svijest daje snove.

Tada je svijest u takvom stanju u kojem realnost proizvodi  više energije i snage nego što fizički može biti pokazana u njenoj briljantnoj suradnji sa fizičkom stvarnošću. „Iskre“ proizvedene svakim trenutkom njenog iskustva imaju za poslijedicu  prispojena iskustva, percepciju koja neće odgovarati poznatom trenutku sadašnjosti - već sadašnjost iščezava u prošlosti.

Ti se dogadjaji nastavljaju samo djelomično u stanju sna gdje ne dolaze u direktan kontakt sa fizičkim iskustvom kao što to rade „budni“ dogadjaji. Sva ta paralelna ili alternativna iskustva se koriste za konstruiranje fizičkih dogadjaja koje vi opažate. Ponovimo još jednom, iskreno izgovarate rečenicu i zato njen kraj dolazi tako glatko čak  kada vi i niste svjesni onoga što želite reći. Jedan dio vas zna i početak i kraj rečenice.