…..“ Svijetovni  jezik vam govori, kao što vi misleći koristite njegove šablone, da je vaša imaginacija dio vas i da je očigledno da ste vi jedno a nebo nešto sasvim drugo. Vi i nebo niste jednaki – ili šaleći se kao što bi prijatelj mister Spok rekao : „Nije logično.“Osjećaj hitro nestaje nakon što vas je za kratko potpuno zbunio. Možete biti duhovno osvježeni pod uvjetom da ne obraćate pažnju na osjećaj koji predstavlja legitimni izraz stvarnosti ili predstavljanje vaše psihičke egzistencije.

Osjećaji i imaginacija vam pružaju najbliži kontakt sa ostalim dijelovima vaše sopstvene stvarnosti. Jednako tako one oslobadjaju vaš intelekt koji više nije ograničen konceptom istinitosti. Umjesto toga taj koncept je samo relativno istinit – operativno istinit. Na primjer, fizički zakoni koji su vam bliski i kojima operirate. Oni jesu istiniti, relativno uzevši. Govoreći na taj način vi ste osoba koja posjeduje svoju fizičku objektivnost i koja zuri u vas, u scenu koja je otjelotvorena kao nebo. Imate toliko i toliko kilograma, držite glavu pod tim i tim uglom i fizički rečeno možete biti kategorizirani.

Na taj isti način i oblaci mogu biti izmjereni i može biti pokazano koliko su točno udaljeni od vas – sastavljeni i gurani vjetrom odredjenog smjera, spremni da iz sebe prospu kišu ili neku drugu oborinu. Fizički rečeno, vi ste odvojeni od oblaka i tako promatrano vaš osjećaj o jedinstvu predstavlja laž – ili bar ne činjenicu već samo „proizvod vaše imaginacije.“

Takav dogadjaj je direktan izraz psihičkog znanja. Zvuči kao potpuno legitimna identifikacija sa prirodom, vježbe njene sposobnosti i osjećaj njenog sopstvenog snažnog emotivnog skoka. Vaše emocije u ovom slučaju mogu biti trenutno povećane, uzdignute na viši nivo. Postoji puno primjera koji se mogu navesti svakoga dana, vaša psiha vam pruža dokaze svog šireg postojanja dokaze koje vi često previdjate ili odbacujete jer ne predstavljaju činjenice.

Sve što predstavlja plod imaginacije nije istina – vjerovali ste kao djeca. Imaginacija vas, medjutim, dovodi u vezu sa različitim vrstama istine ili u različite okvire u kojima iskustvo može biti zvanično usvojeno. Šira, viša istina psihe postoji u toj dimenziji.

Iz nje vi birate fizičke činjenice. Misli su istinite. Naravno, samo se neke misli pretvaraju u fizičku aktivnost. Usprkos iskrivljenoj verziji poslijednje izjave, postoji očigledno mnogo različitosti izmadju načina na koje misle odrasli i njenog fizičkog izraza.

Ne možete tretirati misli i imaginaciju u ovako literarnom maniru niti iz velikog poštovanja prema „čuvaru vaših misli“ ukoliko one predstavljuju krdo životinja koje vi nastojite da držite potpuno čistim. Vaše misli kreiraju vašu stvarnost. Ukoliko ih se ne plašite one će uspostaviti svoj balans. Psiha živi u stvarnosti na drugi način od svijeta u kojem vi uobičajeno prepoznajete dobro i zlo, na koji način vi o tome razmišljate, to izgleda operativno, relativno istinito u ovisnosti od odnosa promatrača i objekta promatranja.

Vjerujete da su snovi imaginarni dogadjaji.

U širem smislu uzaludno je pitati da li su snovi istiniti ili ne dok jednostavno postoje. Vi vjerujete da su istiniti jedino ukoliko se kasnije obistine.

U životu psihe san nije manje „istina“ ukoliko se obistini ili ne u svakodnevnom životu. Dogadjaji u snu se dešavaju u različitim kontekstima – jednom, može se reći, kontekstu imaginacije. U njima vi doživljavate istinitu stvarnost koja postoji sama u sebi, stvarnost u kojoj je jeziku psihe dana najveća sloboda.

Neki od vas mogu pokušati da se sjete svojih snova, ali nitko od vas ne mora da povezuje stvarnost snova sa svojim fizičkim životom.

Na neki način, medjutim vi formirate fizičke dogadjaje dok sanjate. Tada, potpuno slobodni od svakodnevnih ograničenja obradjujete svoje iskustvo, ocjenjujete ga u skladu sa svojim sopstvenim intencijama i ciljevima, stavljate ga u odnos sa informacijama sa kojima ga inače ne biste doveli svjesno u vezu. U mnogim snovima vi ne mislite o situaciji. Vi imaginarno postajete dio nje. Ona tako postaje realna u svakom pogledu osim u fizičkom.

Kada se susretnete sa bilo kojom činjenicom to je u nekom smislu kraj odredjene vrste kreativnosti. Psiha medjutim posjeduje odgovornost za unošenje činjenica u iskustvo. U toj stvarnosti činjenica je isto toliko istinita koliko i pogrešna. San kojeg se sjećate predstavlja već prijevod dubljeg iskustva.

Vaša uloga je u tome da premostite percepciju psihe i percepciju dogadjaja u snu. Snovi služe kao drama, vršeći transfer iskustava sa jednog nivoa na drugi. U odrdjenim dijelovima spavanja vaše iskustvo doseže u oblasti beskrajnog tako da se san koristi kao prijevod.

Snaga sna crpi se iz tog izvora. San ne predstavlja pasivnu aktivnost. On predstavlja svojstven i različit spoj raznih vrsta svijesti i transformaciju „nefizičke percepcije“ u simbole i kodove koji će biti emotivno shvaćeni ali ne direktno kroz iskustvo kao u svakodnevnom životu.

Vjerujete da je sanjanje rezultat karakterističnih sposobnosti koje utječu na veoma subjektivni osjećaj koji se naziva svjesni život. Bez njega vaša normalna svijest ne bi bila moguća.

Govorni jezik ovisi od svih ostalih jezika koji mogu biti izgovoreni i njiegovi tonovi rastu, uredjuju se i ističu zahvaljujući pauzama i tišini izmedju; tako i tekuća svijest ovisi od onoga što mislite dok spavate ili od spavajuće svijesti. Ističe se na gotovo identičan način, koristeći ostale verzije sebe : životan  je -upravo vašim jezikom rečeno –radi skrivenih pauza u svojoj bezživotnosti.

Sposobnost sanjanja predstavlja postojanje iskustva koje nije definirano kao fizički dogadjaj. To predstavlja mnogo veću slobodu u kojoj percepcija ne ovisi o vremenu i prostoru. Stvarnost u kojoj se objekti pojavljuju i nestaju istom lakoćom, subjektivni okvir u kojem postoji pojedinačno slobodno izražavanje u kome će svatko na najdirektniji način to ostvariti bez ikakovih fizičkih kontakata.

Ta stvarnost predstavlja vaše porijeklo i prirodnu sredinu u kojoj psiha boravi. Vaša vjerovanja, kulturološka pozadina i na neki način jezik, stvaraju barijere zbog kojih snovi i izgledaju tako nestvarno. Čak i kada uhvatite sebe u trenutcima najživlje avanture sna ili kada osjetite da putujete van svoje tjelesne ograničenosti dok sanjate, vi tom iskustvu ne pridajete istu važnost kao iskustvima u tekućem, svakodnevnom životu.

Subjektivno govoreći, vi ste svugdje okruženi svojom širom  stvarnošću, ali jednostavno ne gledate u tom smjeru. Niste naučeni da vjerujete onom što osjećate, svojim snovima ili svojoj imaginaciji. Zato što oni uglavnom ne odgovaraju prihvaćenoj stvarnosti činjenica.

Medjutim, upravo oni predstavljaju kreatore činjenica. Ja ovim niti na koji način ne pokušavam da umanjim vrijednost intelekta. Medjutim, to je tiranija svijeta činjenica u najvećoj mjeri. Intelektu se ne priznaju njegova krila. To je ograničavajuće polje aktivnosti kojem su potrebne samo činjenice.

Biološki, vi ste sposobni da prihvatite i sanjanje i „budnu“ stvarnost istovrijemeno i da koristeći ih stvorite mnogo  efektniju sintezu. Svi vaši kreativni impulsi dolaze  iz tih skrivenih dimenzija – ti isti impulsi koji su stvorili vaše najveće gradove, vašu tehnologiju, cement koji učvršćuje kulturno organizirani svijet.

Kreativni impulsi su van vašeg jezika, puno češće vi jezikom upravo umrtvljujete umjesto da oslobadjate unutarnju komunikaciju. Uvijek je bilo ritmova u svijesti koji nisu povijesno zabilježeni. U odredjenim vremenima neka su se ponašanja prvobitno pojavila u budnom stanju, a ponekad pak prvo u snovima. Naglašavanje nije nikad statično, uvijek se mijenja. U nekim periodima uobičajeno ponašanje je bilo „mnogo više sanjarenje“ dok su se mnogo specifičnija razvijanja desila u stanju sna i bila mnogo jasnija. I sa mnogo više specifičnosti. Čovjek odlazi da spava kao da odlazi na posao, drugim riječima, stvarnost svijeta sna je često mnogo realnija od budne stvarnosti. Danas je upravo suprotno točno.