Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
751
OD 14.01.2018.PUTA
proganjanje i bježanje
Sanjala sam da sam u nekom gradu i da me proganjaju neki opasni kriminalci. Ne samo mene, već i druge ljude. Ti kriminalci su imali nekakva crna, sportska odijela poput specijalne policije i pucali su pištoljima na ljude.Bili su sve muškarci. Sakrila sam se u jednom javnom zahodu. Bio je to niz od više zahoda i pucali su nasumično na svaki ulaz od wc-a. Vidjela sam kako teče lokva krvi po podu i po tome zaključila, da bez imalo grižnje savjesti ubijaju ljude. Mene nisu uspjeli upucati, jer sam ih nasamarila (digla sam noge u vis, pa je izgledalo kao da je wc prazan. Ipak je netko otvorio vrata na pola, no nije me pogodio,jer nije ni pogledao ima li koga unutra. Čudila sam se još kako su bedasti. Zatim sam se našla u nekoj zgradi, u nekoj dječjoj sobi po kojoj su bile porazbacane vesele plišane igračke. Znala sam da ti muškarci dolaze, pa sam otvorila prozor i htjela skočiti s prozora. Zaključila sam, da bi se samo ozlijedila prilikom pada, jer je to bio 2 kat, pa sam odustala. Sakrila sam se u ormar i pokrila se s nekom tankom, tamnosivom dekicom, koja se našla jedina tamo pri ruci. I onda osjetim, da me je našao moj bivši (a što ću, stalno ga sanjam). No, nije me razotkrio, nije skinuo deku sa mene, a mogao je. Ja sam samo tiho i nečujno ležala sklupčeno ispod deke i nisam ga mogla vidjeti, niti on mene, ali znala sam da je to on. Prolazio je rukom preko mene, kao da pokušava odgonetnuti leži li tamo uopće netko. Ja sam bila ostala pokrivena preko glave i cijelog tijela. Čudila sam se, zbog čega jednostavno ne podigne pokrivač i pogleda što je ispod, kad ga već toliko zanima. Tada sam se probudila. Eto, ako stigneš protumačiti. Hvala
bglavac
irida
edin.kecanovic
