Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
912
OD 14.01.2018.PUTA
Prodoran vrisak
Sanjala sam da sam u shoping centru i kupujem poklon svom dečku. Ogromna je gužva i ne poznajem nikoga, ali više puta sam srela nekog tužnog mladića koji me uhvatio za ruku, a ja sam ga odbila. Nakon toliko lutanja sam došla u dućan koji sam htjela razgledati, iako sam znala da neću ništa kupiti. Prodavač mi se nije svidio na prvu, došao je do mene i pitao što želim. Ja sam rekla: "Ništa, samo gledam", a on je uzvratio: "Znači vi ste jedna od onih koje između manje i više izaberu manje." Pričala sam s njim samo iz ljubaznosti i odjednom smo izašli van iz shoping centra, a on me i dalje nagovarao da nešto kupim. Hodali smo po uskoj cesti usred šume po mrklom mraku i nikog nije bilo oko nas. Jedino što smo vidjeli u prolazu je auto koji stoji nasred ceste s upaljenim svjetlima, ali se ja nisam na to obazirala. Nakon što smo malo prošli auto, taj čovjek se okrenuo i potrčao natrag prema autu. Kad sam ga vidjela kako trči, shvatila sam da sam upala u klopku i da će me natjerati da uđem u auto i silovati/ubiti, jer oko nas nije bilo nikog da me spasi. Tad sam strahovito prodoro vrisnula i probudila se.
bglavac
edin.kecanovic
