POVOLJNI I NEPOVOLJNI SNI

Jacob Burckhardt kaže u svojoj čuvenoj raspravi »Sreća i nesreća u povijesti svijeta« :

Naša duboka i nadasve smiješna samoživost smatra sretnima ponajprije ona vremena koja su bilo po čemu slična našem biću. Ona, nadalje, misli da su pohvale vrijedne one nekadašnje snage i oni ljudi na čijem je djelovanju osnovan naš sadašnji život i naše relativno zadovoljstvo, baš kao da svijet i povijest svijeta postoje samo zbog nas. Svatko, naime, smatra svoje doba rezultatom stoljeća, a ne samo jednim od prolaznih valova. Svi pojedinačno...i mi zajedno S njim, ne postoji samo radi sebe, nego zbog čitave prošlosti i radi čitave budućnosti.

Iz takva shvaćanja života moramo prići pitanju o povoljnom ili  nepovoljnom snu. Jer ni san nije tu zbog trenutačnog zadovoljstva, kao što ni zadovoljeno i osigurano Ja ne iscrpljuje zadatak svoga sna. Riječ je, naprotiv, o razvoju cjeline u kojoj je čovjek uklopljen u svoju sudbinu i u zaJednicu. za koju je suodgovoran.

U savjetodavnom tumačenju snova često nam se jedva što je snivač dovršio svoje pričanje, silom nameće pltanje: »Je li  to povljan ili nepoviljan san?« Oslanjajući se na bilo kakvu pojedmost sna, smvač brzo anticipira sud, koji rezultira tek iz neke. skupine snova, i tvrdi, već prema raspolozenju, da je ovaj put usnio sretan san ili pak jedan od snova koji nagovješćije njegovu nesreću. U takvim se prilikama
rado brkaju pojmovi  »sreća« i »povoljno«, »nesreća« i »nepovoljno«.
lJnocc · Nije svatko kadar rasuditi je li »Sreća« osjećanje stanja, a »povoljno« povrh toga i putokaz prema vrijednom cilju. Pitanje o povoljnosti ili nepovoljnosti sna preduboko je ukorjenjeno u strahu pred životom u čovjeku koji živi u osjećanju da je predan na milost i nemilost sudbine koja je od njega nezavisna. Čak i onaj koji opravdano misli da
je njegov život ujedno i njegovo vlastito djelo, pokušava neprestano da kriomice malko zaviri pod veo budućnosti. Mi, naime, mislimo da imamo pravo na sreću, pa zabrinuto nastojimo da uvrebamo znamenja nesreće. Ponekome je dobrodošlo svako proročanstvo koje se pričinja kao da lakovjernome odaje plan njegova života i njegove budućnosti. Ponekad se, dakako, s pomoću proročanskih manipulacija - mi ne
znamo kako se to zbiva - može za trenutak baiti pogled u zametke budućih sudbinskih tokova.

'Ljudima se i ne smije preoštro zamjerati ako oni, paćenici, koji imaju pregled samo nad uskim vidokrugom života, u vremenima kad im prijeti opasnost da izgube pouzdanje u blagonaklono vodstvo njihova životnog putovanja, sa strepnjom gledaju u prilično rijetke promjenljive i nestalne zvijezde nekog proročanstva. Jer, nerado se prihvaćaju
velike riječi boga života: »Moje mis li nisu vaše misli, moji putovi nisu vaši putovi.« Kao proročoostvo služi često i prečesto . Ni ova naša knjiga neče izbjeći pokušaju  da bude tako iskonštena. Velika rasprostranjenost veoma primitivnih malih priručnika za tumačenje snova osniva se na činjenici da je u njima svaki citirani simbol i element sna dobio pozitivni ili negativni predznak, da je, dakle, povoljan ili nepovoljan u apsolutnom smislu. Tu se potpuno ispušta iz vida višeznačnost i ovdje najvažnija spoznaja da se u njima nekome obećava kao povoljno nešto što je za nekog drugog štetno, dakle individualno značenje elemenata sna. Prema tim sanovnicima postoje samo dobri ili zli, povoljni ili nepovoljni sni. Ljudi su u tom pogledu još u vrlo egocentričnom stavu prema životu i klanjaju se nazoru na svijet koji poznaje samo crno i bijelo.

Samo je po sebi razumljivo da se nikad ne bi došlo do takva svrstavanja da se zaista neki simboli nisu morali označiti kao mahom nepovoljn~. a drugi, ·S obzirom na sav svoj sadržaj, kao povoljni. Ima simbola u kojima je sažeto vrlo mračno ljudsko iskustvo. Pojavljivanje tih simbola potvrđuje da je ta mračna atmosfera, da je ta zastrašujuća konstelacija
ponovo tu. Ali postoji i čitav niz simbola koji u svojoj parabolici očigledno nagovješćuju nešto dobro novo, nešto nepokolebljivo uporno, jedan sretni dan i životni put. To nas nikad neće osloboditi dužnosti da svojevrsno i mnogoslojno biće psihe i njezinog sna ne proučimo prije nego što budemo mogli pristupiti brzom tumačenju čitavih snova.

Ozbiljni promatrač svojih snova i onaj koji - pokrenut svojom voljom za pravim načinom života - potraži poznavaoca snova, neće nikad dopustiti da im se iz snova gata, nego, naprotiv, da im se kaže istina - tj. zbiljnost naše psihičke situacije s'njezinim konzekvencijama. Ta unutrašnja zbiljnost može, eto, imati povoljan ili nepovoljan predznak.
Ona je možda puna novih životnih mogućnosti, možda nam se ona pokazuje u velikoj oseci, svakom nadom siromašna.

U svakom slučaju moramo uvijek imati na umu da se povoljno i nepovoljno ponajčešće očituje samo o nekom određenom, možda malom odlomku života. Veliki se prostori našega života procjenjuju s;gpo u krupnim snima.

San će u višekratnom ponavljanju gdjekojem planu koji nam je na srcu suprotstaviti svoj posve jasni »ne«. On to čini sve dotle dok se ne osvjedočimo, dok ne počnemo naslućivati u kakve smo se upravo teškoće htjeli tvrdoglavo upustiti: .Je li to sad povoljan ili nepovoljan san? On nam je ponaJp:rJe vrlo neugodan, on nam kvari plan, ali je prema nama ipak dobronamjeran.

Kroz naše su prozore izvješene zastave preuranjene radosti - ali nam san donosi jauk onoga što je zbog te svjesne radosti bilo odbačeno i žrtvovano. Ni taj san neće baš ugodno odjeknuti u našim ušima. Na gdjekojem raskršću našeg života oklijevat ćemo za trenutak, ustuknut ćemo pred tegobama i novošću, ali ćemo u snu saznati da se u nama
pojavio uzak ali siguran put koji vodi u vis. Čovjek zapleten u dnevno zbivanje našao je u povoljnom snu utjehu i pravac. A kakvo je tek uskraćivanje blagonaklonosti u onim našim snima koji nama, sitima svih teškoća s našim poslovnim, s našim bračnim partnerom, utuvljuju baš ustrajanje u toj vezi kao glavnu korist toga vremena.

San ne prešućuje početak veoma obilno odmjerenog razdoblja patnji. Poznavaocu su vrlo dobro poznati predznaci i nagovještaji takvog početka patnji. Zar neće snivač, kad mu se nagovijesti što ga čeka, govoriti o vrlo nepovoljnom snu? A moglo bi biti i tako da snivača - možda smo i mi sami takvi snivači - ne može ništa korisnije nego žestoka patnja koja će ga sažeti u ličnost. Kad se u snu zateknemo kao zarobljenici, pa čak i kao osamljeni putnici pa čak i kao mučonici i samrtnici, očituje se to  kao veoma bolna milost sudbine. Saopćenje takvih snova za koje tek oklijevajući i posve tiho kažemo •da• -  koliko se
samo snivača budi obliveno suzama! - pruža nam  mogućnost
da se na javi pripremimo na takvo doba unutrašnje, patnjama popraćene promjene. Mi prihvaćamo ono što se mora dogoditi i ustupamo planu života naše svjesne snage da bismo se oslobodili raskidanosti i opasnosti da budemo raščetvoreni između velikih nakana onoga što jesmo i strasne žudnje našega Ja za srećom. Psihologija ranoindijske kulture kaže u Baghavagiti: »Sreća mi donosi ono što se u redoslijedu reinkarnacije poklapa s karmom - s društvenim sudbinskim
smjerom.«

Povoljna prilika za proširenje naše ličnosti očituje se kad sadržaje, što ih nesvjesno iznosli pred nas, razmotrimo i pustimo da se u nas pretoči njihov skrouviti žlvot. Ako to ne učinimo, izmakla nam je jedna životna dobit. Na to se nije obazirao čovjek kojega su u snu neprestano pratile
velike lutke jer su htjele da budu s njim. Bacio ih je u vodu, a one se vratiše, pokušao je da se sakrije, ali su one bile i tamo; na kraju ih je bacio preko zida u provaliju ispod ceste, ali ih ipak nije mogao ubiti. Napustile su ga zato kasnije. Bila su to stanja u obliku lutaka, krabulje njegovih duševnih sila koje su željele da ih on oživi.  A on se sam
zakinuo za dio svoje ličnosti koja je nesvjesno doprla mnogo dalje nego njegovo neodlučno, veoma moralno Ja. Ovdje nije nepovoljan san, nego je nepovoljno ponašanje čovjeka u snu. To pokazuje opasno protivljenje silama života koje su ga mogle ojačati.

Smisao bavljenja onim što pokušavamo opisati kao »povoljno «ili »nepovoljno« može biti samo taj da se dobro priprernimo za svijetlu ili mračnu situaciju koju je najavio san na ono što se u nama želi probiti, na ono što u vremenima unutrašnje nesreće prolazi kroz siromaštvo i samoću.

O takvim siromašnim vremenima govore sni u kojima leži na zemlji slomljeno stablo. To su zdjele bez jela, posude bez pića; zdenci ne daju vode, prijeti nam opasnost da propadnemo u mulju, put se prekida, počinje padati snijeg u beskraj. Loše je kad umre nama nepoznato dijete, kad izgubimo ruku, šaku ili stopalo, kad naše životinje leže pred
nama smlavljene, kad smo u bijegu i kad se ne usuđujemo da
pred svojim progoniteljima stanemo licem u lice. - U trećem dijelu naše knjige naći ćemo niz simbola naglašeno negativnog karaktera.

Vjerojatno je već svatko iskusio da i ono što je teško ima svoj kraj. škola sudbine sa svojim mučnim međuispitima otpušta nas; odahnuli smo; energije, koje su se očajnički trudile da svladaju konflikte, oslobađaju se i struje u nas. Takva se promjena najavljuje baš u povoljnim snima,
i to u doba kad mislimo da smo još duboko u nevolji. Ali u snu su se otvorila vrata, voda je potekla presušenim koritima rijeka, u zdencu šumi, opet imamo kruha i drugog jela, rat je završen, iz zemlje niče novogradnja, pronašli smo dragog prijatelja, vrt je pun cvijeća. Možda smo na nekom najnevjerojatnijem mjestu otkrili blago, naišli na početak nekih stuba, možda pred nama ide dijete - sve sami simboli obnove.

Ni oni spomenuti sni koji na izgled govore samo o teškoćama nisu posve nepovoljni, ako npr. na kraju snivanja daju neko rješenje ili nagovještaj rješenja. Njihov se posljednji čin ne završava u beznađu, u sivilu, u grozoti. Paradoksno je, ali rješenje postoji i onda kad se snivač iz te strahote s krikom spasava u budnost. Ili se već u samom njegovu snu pojavilo nešto što vodi. Pokraj nas je odjednom stajao koji jači prijatelj, iz sumraka je izronila lice nekog bića, u prašumi se pojavila staza ili se u brdima našlo mjesto gdje se moglo stati. Spasenje znači i to, što snivač u snu može nešto poduzeti protiv strahote. Važno je, naime, da snivač u strašnome vidi nešto strašno što se i njega tiče. Ostane li snivač posve indiferentan gledalac, dogodit će se u njemu katastrofa protiv koje on sam ne može ništa učiniti.

Ima ljudi koji se ne usuđuju zaspati jer se boje ponovnih zlih snova. Tada im duša neprestano iznosi pred oči sliku njihova nevaljalog, očajničkog života, ali oni tu sliku ne mogu pravo pripisati sebi i samo se plaše te neshvaćene strahote. Tko se boji svojih snova, taj neka ih ispriča nekom profesionalnom iskusnom tumaču. Razmotri li svoje strašne sne zajedno s njim, nadoveže li ih u tumačenju na svoju
svijest i tako oslobodi sile koje je snoviđenje  držalo na okupu, snivač će se često od drhtavog, slabog čovjeka pretvoriti u jakog koji će se i sam znati ophoditi sa svojim demonima. Postoje zaista vrlo nepovoljni sni koji ne nagovješćuju samo teškoćekoje treba savladati nego i nemogućnost promjene na bolje u sudbini snivača. Oni su, doduše mnog rjeđi nego što se misli. Pomisli li koji opterećeni, sumnjičavi u svom životu manje sretni čitalac da se to odnosi na njegov slučaj, on se vjerojatno vara u svoju korist; život je, naime, mnogo stvaralačkiji nego što može naslutiti i najstrašljivije, najogorčenije srce i najnepovjerljivija glava. Velevlast života seže daleko izvan pojedinačne sudbine i njezina toka; oni su možda samo jedna faza u mnogo većoj cjelini. Ta
je trenutačna faza, prema svjedočanstvu snova, dublje nepovoljna,
iz nje na izgled nema spasa, pa ipak ona sadrži, za onoga koji sluša mnogo takvih snova, klice novoga života.

Vrlo nepovoljni sni ipak postoje. Oni dolaze s takvom najavom nesreće - ali nikad u simbolima smrti - da stručnjak, kojemu oni budu ispričani, radije šuti. On mora šutjeti ako se od snivača, zbog njegove nepotpune ličnosti, odviše uskog znanja i nedovoljne životne hrabrosti, ne može očekivati da će prihvatiti ono najteže. Međutim, samo je po sebi
razumljivo da se iz jednog jedinog sna ne može izvući zaključak
o beznadnosti slučaja. Za pravo je prosuđivanje mjerodavno pitanje svršavajuli čitave serije snova uvijek bez nagovještaja kakva rješenja.

Vrlo nepovoljan, pun nagovještaja patnje i teške qepokretnosti koja će potrajati nekoliko mjeseci, bio je san neke žene koja saopćuje: »Zakasnila sam na vlak, vidim ga kako odlazi, pokušavam da uskočim u posljednji vagon i zaista sam uskočila na prvu stepenicu; brzina vlaka bila je već odviše velika, a da bih se mogla popeti na najvišu stepenicu.
U tom trenutku dolazi kondukter i hoće da me povuče, ali sam pala tako nesretno da sam dospjela pod kotače koji su mi odrezali obje noge.«

Snivačica je pala pod kotače života. Izgubila je noge i dugo neće moći hodati. Ali nije isključeno da će, kad ozdravi, za nekoliko mjeseci, ispričati sne o svom prvom lijepom putovanju. Za razliku od tog nepovoljnog sna, poslušajmo jedan povoljan san: "· .. a onda sam iznenada morala poći na vlak. Znala sam da polazi u to i to doba i htjela sam da svakako stignem tačno. Ali sam se, začudo, morala najprije
popeti uz neku strminu i opet se spustiti drugom stranom. žurila sam se i žurila, uvijek u mislima da ću stići na vlak . Kad sam stigla na vrh strmine, primijetila sam da sam zaboravila svoju ručnu torbicu; morala sam se, dakle, vratiti, iako sam zakasnila. Ali sam odjednom stajala dolje na stanici i znala sam, sva sretna, da vlak upravo stiže. Ipak nisam
zakasnila. Kako sam zbog toga bila sretna!«

Iz snova sasvim male djece saznajemo, ne bez uzbuđenja da ih čeka, kad se sve sagleda. osobito težak život. C. G. Jung, a i F. G. Wickes, priopćili su nekoliko takvih slučajeva. Da se o takvim snima nikad ne smije razgovarati sa samom djecom~ o tome ne treba ni govoriti. Takvi su nesretni sni i u djeteta rijetki. Ali ćemo kasnije, -u doba kad počinje pubertet, ustanoviti teške smetnje u njegovu razvoju. Konflikti se uopće najavljuju u simbol~čkom jeziku snova mriogo prije nego sto postaju akutni. Često se čitav jedan budući život može razabrati u jednom jedinom krupnom dječjem snu u svim njegovim obrisima i u svim njegovim očito mračnim tonovima.

Ponekad je za dijete bilo posebno važno, ako je poznavalac dječjih snova mogao roditeljima savjetovati kako će razvoj djeteta oblikovati nešto povoljnije. Ali nikad ne smijemo zaboraviti da veliki, teški dječji sni u kojima ima mnogo straha, koji su na izgled posve nepovoljni, sadrže
često bitne roditeljske sukobe. Ako roditelji sami riješe svoju roditeljsku problematiku koliko najbolje mogu, poštedjet će svakako dijete od nepovoljnih snova.

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIĆ