Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
757
OD 14.01.2018.PUTA
NOĆNA MORA
Ovo je san koji sam sanjala prije mjesec dana i jako mi se urezao u pamćenje... malo je poduzi i ako cete imati vremena, voljela bih cut vase misljenje. Hvala! SAN! Bila sam na nekoj zabavi, sa tonu prijatelja i obitelji.. svi smo bili tamo. Ja sam radila... konobarila i pomagala na toj zabavi-tak nesto---ugl, krenuo je ko grom iz vedra neba-raspašoj. jedan covjek uzeo je noz i poceo ubadati ljude, drugi je uzeo nekakav cekić za tuc meso i poceo mlatiti po svima... ljudi se nisu ni snasli vec su bili na podu, mrtvi ili u nesvjesti i tonu krvi oko njih... oni kao da su bili pod utjecajem nekoga ili necega. jedan po jedan (njih jedno 10) poceli su klat ljude okolo... a mi se nismo ni snasli... vidjela sam svog bratica nikolu na koljenima, razbijene glave, krvavog cijelog kako pada na pod, nemoćan... drugi bratic je ležao krvav na podu i ja sam mislila pobjeći, medutim jedan je krenuo za mnom srušio me na pod. Počeo me udarati ludacki, osjetila sam krv na licu, medutim... ja nikako da umrem-onda me poceo gusiti i tad sam ugledala sadasnju curu od bivseg decka i pruzila sam ruku prema njoj da mi pomogne... i ona je bjezala... sva uplakana i histericna. Ipak je dosla do mene, uzela onaj cekic s kojim me frajer mlatio i pocela je udarati po njemu i on je pao sa strane i ona je pobjegla, a meni je trebalo vremena da dodjem k sebi i kad sam dosla ... i on se osvjestio... uzela sam cekic i htjela ga udarit, al svaki put kad sam zamahnula ruka nije htjela ozlijediti covjeka i udarila je pored njegove glave... uzeo mi je cekic i zamahnuo prema mojoj glavi i to je bio takav udarac da sam se probudila... otvorim oci, pogledam oko sebe strah me obuzeo nemoguce i skuzim da nisam u svojoj kuci... i onak razmisljam -ma vjerojatno smo se preselili pa sam zaboravila... i taman da cu zatvorit oci, vidim neku sjenu kak je prosla u hodniku... i onak si razmisljam .. pa tko to moze bit? Cujem roditelje da spavaju... nisam se htjela ustati... i opet vidim sjenu.. tad sam se vec jako prestrasila.. lagano sam se nadigla iz kreveta i vidim mamu kako cuci pored mog kreveta-nekakvim bolesnim pogledom me gleda i veli, tati nije dobro, ja ga pratim i tada se pali svjetlo u hodniku i vidim kak tata izlazi iz wc-a -star, ogroman, ne lici na sebe, jedva hoda i mama ga otprati do kreveta... ja se smirim i opet zaspim.. budim se i shvatim da sam u nekoj novoj kuci, dizem se iz kreveta i idem do roditelja u sobu. Oni su budni i gledaju zvijezde... bio je stakleni krov- i vele oni meni, gledaj s nama, vidi kak je prekrasno i ja si fakat legnem i zajedno smo gledali zvijezde i bas je bilo ok... najednom zvoni neki telefon i mi moramo ici, odmah moramo krenuti, ja nisam htjela ic posto radim ujutro, ali morala sam. Cijelo vrijeme sam govorila-moram se vratiti do 6 ujutro. Dosli smo u nekakvu kucu... tonu ljudi je bilo tamo, neki su bili normalniji, neki su mi se cinili ko ljudi sumnjivog morala. Bio je tamo i moj decko... skupa smo kao dosli. Bila je i moja mama. Druzili smo se, pili, igrali biljar, bila sam s tim nekim nasmijanim, zabavnim ljudima... malo sam se smijesno ponasala jer sam si bila popila.... bas sam bila blesava. I sve super do trenutka kad zabavan, nasmijan frajer s kojim sam bila cijelu noc ne dodje do nas promijenjenog izraza lica... rekao je dosta. Muzika je utihnula i nastao je muk. Pogledao je prijateljicu od decka (koja je takodjer bila tamo) i udario je, pala je na pod... pogledao je mene i rekao ona je prosla test, ti nisi. Najdnom me netko zgrabio straga, stavio kapuljacu na glavu i bacio negdje... cula sam ih sve, spominjali su nekog vojvodu za kojega me moraju pripremiti, on dolazi za par sati... nakon nekog vremena su me digli i rekli da se sredim.. tomislava vise nije bilo, moja mama je bila tamo i samo je rekla... pa kaj? Odradi to! Kaj cendras sad? Da nisi takva kakva jesi, prosla bi test. Ostavili su me dugo u nekakvoj vlaznoj sobi, onda su me izveli pred vojvodu... ja sam se cijelo vrijeme nadala i mislila da samo to odradim i to je to! Onda stignem i na posao ujutro i sve stignem... on je bio ljiga, dao mi je do znanja da sam njemu samo stvar na kojoj se moze izivljavat... da on ima svoju curu vec 16 godina i da nju voli... al ima neke svoje cudne zamisli i ne zeli nju uvoditi u to, jer ju voli.... sve se to odugovlacilo, pokusavala sam pobjeci, ... uspjela sam otic na wc i to sam nekak tada izbjegla, dosao je sljedeci dan, ja sam stajala na nekakvom crvenom tepihu uz njega, kao njegova pratnja, tonu ljudi bilo je oko mene, ja nisam mogla ni smjela potraziti pomoc. Tada sam shvatila o cemu se radi... taj covjek ce bit ovdje mozda tjedan dana, a mene tada salju dalje... nekom drugom, tisucu stvari i muka mi je proletjelo kroz glavu.. shvatila sam da vise ne postojim, nestala sam, nece me nikad pronaci, Anita vise ne postoji, jer oni tako zele i ja tu ne mogu nista. ... ne znam dalje...