Jutros sam sanjala kako u nekoj sobi razgovaram sa dva muskarca i dvije zene.Za muske likove ne znam ko su bili, a zenski su mi skroz nepoznati mada su mi u snu bile drugarice.Sa svo cetvoro sam se dobro znala. Odjednom je doslo do toga da jedan od ova dva momka treba da me zeni i da oni idu po moju vjencanicu. I tako su otisli. Ja sam se sa drugaricama dogovorila da bi lijepo bilo da ih iznenadim i da i ja odem po vjencanicu dolje u grad. Odjednom sam postala svjesna da zivim kao u nekom starom gradu gdje su ulice uske i da se nasa kuca nalazi negdje pri vrhu jer se do centra grada, tj. centralnog trga, treba spustati. I tako sam ja otisla, odmah poslije njih i odlucim da odem precicom. Jedna od drugarica ode da me isprati i naidjemo na neka vrata koja ja otvorim i ona mi pokaze put kojim da idem jer sam je pitala, mada sam ga ja sama nasla jer i ako je ova djevojka znala put bila je iznenadjena kako se ja dobro snalazim. Odjednom sam shvatila da sam ja prvi put u tom gradu i da mi je nepoznat. Mislim da sam i ja i svi bili obuceni kao da smo iz Srednjeg vijeka. Ne mogu da se sjetim, ali mislim da sam od kad sam krenula iz kuce trcala, na pocetku ja mislim lagano, ali od kad sam prosla kroz vrata i pozdravila se sa drugaricom onda sam malo ubrzala trcanje. Kad sam stigla na trg vidjela sam kao u kociji Deda Mraza vjencanicu na lutki iz izloga i otisla do covjeka cije je to bilo da pitam jel moze da se iznajmi vjencanica i kocija. U pitanju je bio prosjak ili stariji covjek u prljavoj robi.Kako mi je rekao da moze bila sam presrecna, ne zbog vjencanice nego zato sto sam iznajmila kociju i sto cu iznenaditi ona dva momka.I tako sam sva srecna cekala da dodju.Utoliko se pojavio neki nepoznati muskarac koji me znao i malo smo pricali.Nekako mi se ucinilo da je to bio neki moj bivsi momak ili da je to bio neko kome sam se ja svidjala,jer njegova je prica bila cijelo vrijeme u smjeru da nas dvoje treba da budemo zajedno,medjutim ja sam znala da sam vjerena i nijesam htjela da pristanem da budem sa njim iako sam se sad vec brinula gdje je moj vjerenik i zasto ne dolaze.Tako je taj momak otisao put one vjencanice jer sam mu rekla da cu da ostanem i da cekam,a on kad je odlazilo mislim da nije glasno rekao,ali njegovi pokreti su pokazali da je ubijedjen da cu ja biti sa njim.Tada se odjednom pojavila neka djevojka,navodno drugarica mi,ali ne jedna od one dvije sa pocetka i raspitivala se jel se vjencanica svidjela mom momku i kroz pricu kaze mi kako su ona dvojica vec dolazili i otisli kuci,da sam ja u stvari zakasnila.Tada sam u zurbi otisla kuci i kad sam usla u kuci su bili moj brat i otac,i zapravo su oni bili cijelo vrijeme ona dva momka sa pocetka ali ja nijesam bila svjesna toga.Sasvim spontano sam shvatila da nece biti nista od svadbe i sjetila sam se momka sa trga sa kojim nijesam htjela da odem.Tad sam se probudila. Mozda treba da kazem da nemam momka i da ga do sad nijesam imala i da sam pocela da se opterecujem oko toga malo vise. Hvala :)