Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
751
OD 14.01.2018.PUTA
neobičan san
Draga Irida! Nedavno sam otkrila Vašu stranicu Magicus.info magazin i zaista je super. Registrirala sam se, ali još se točno ne mogu snaći na njoj, više je čitam kao „gost“. Strašno me zanima sve o snovima, čitam Vaša tumačenja i oduševljena sam. Ako imate volje i želje da mi protumačite san kojeg sam noćas sanjala. Puno sanjam ali ovakvo što nikad nisam, pretpostavljam da se tu radi o mojoj djeci sin 2 god i kćer 5 god. Jer su mi došli u san, a gotovo ih nikad ne sanjam. Sanjala sam da vozim auto poznatom cestom,pokraj firme u kojoj radim, jurim, žuri mi se nekud, no ispred mene je auto i na cesti puno snijega i leda, nema šanse da ga pretičem. U to vidim svoju kćer kako trči za mnom u svojoj piđamici,istoj onakvoj rozoj kakvu ima, bosih nogu. Malo se ljutim na nju, kao pa ti nisi normalna, prehladit ćeš se, uzimam ju k sebi u naručje i posjedam na motor (auta više nema) i govorim joj oštrim tonom: e sad mi pokaži gdje si doma, da te vodim tamo. Dolazimo do kuće koja je na osamljenom mjestu, ko klijet, vikendica i u kući zatičemo od kćeri tetu iz vrtića i njezinu majku i kćer (njih dvije ne vidim, ali znam da su u kući) Pomišljam tko zna gdje joj je muž( od tete iz vrtića), nikad ga još nisam vidjela, a znam da ga ima.. Razgovaramo nešto. Tetu u vrtiću u snu zamjenjuje moja majka i kaže mi: odi da ti pokažem kuću. Idemo hodnikom i provirujemo u spavaću sobu, prazna je, samo dva tepiha smećkaste boje. Moja majka zaključuje kako sigurno spavaju na podu. Idemo dalje i majka me upozori i pokaže drugu prostoriju. U njoj je bio složen namještaj za spavaću sobu, komode i ormari, puno ostakljeni i u ogledalima, također smeđe boje (tamne). Velim majci: vidiš da imaju namještaj, samo ga još nisu stavili. Ulazimo u prostor ( i to je ono najčudnije) ko neka staja, prostor pun puncat divljih životinja, sve jedna na drugoj, ograđene samo nekom ogradom, ne znam im ni vrste, ni broja, velikih, manjih, glasnih, tihih. Čudim se, osjećam nelagodu, pitam majku od kud te sve životinje, veli ona: ne znam, mora da se ti ljudi bave lovom. No prostorijom dominira jedna razjarena životinja, ne znam koja ali velika, poput lava, leoparda, ljuta je, sili u mene i riče na mene,bijesno hoda u krug, ali me ne može dohvatiti jer je vezana lancem. Odlazimo. Dolazimo do vrata, okrenem se i ugledam svog sina da mi trči u susret. Ljutim se, govorim, Isuse Bože pa tebe tamo nitko ne pazi, nitko ni ne primjećuje da te nema (ostavila sam ga da ga čuva teta iz vrtića) mogao te je dohvatiti onaj ljuti lav i ubiti. Uzimam ga u naručje i donosim odluku da ide sa mnom jer je tako najsigurniji. Irida, molim Vas, jako Vas molim, što bi to moglo značiti? Plašim se za svoju djecu.
bglavac
irida
edin.kecanovic
