San počinje tako da dolazim u kucu u kojoj sam živjela s roditeljima prije razvoda penjem se na terasu i izlazi moj tata iz kuce i ja znam da je on umro, ali mu govorim nemoj jos otici samo da te zagrlim i pozurim da ne ode i stojimo zagrljeni. Onda sam najednom na nekoj velikoj planini i gledam u Jadransko more i samo more vidim, mirna vode nista se ne miče, nigdje nema kopna osim te planine na kojoj stojim, i zagledam se u potok mali na planini u kojem je predivna voda i želim to slikati, i govorim bratiću da mi donese fotoaparat da to uslikam, a on menei govori da sam luda šta imam slika vodu, i tako mi stojimo i gledamo i jos je bilo dvoje ljudi koje znam iz viđenja (otac i kćer). Onda sam najednom kod kuce i pricama sa susjedom i ona se priprema za neke svatove kao njen sin se ženi. Pa sam na moru i sad je samnom drugi bratić i kupamo se i sve super. Onda sam najednom u svom stanu (u gradu gdje i studiram) i tamo je moj prijatelj s fax-a koji mi polaže spakirati stavri u kofer, ali izgleda kao da i on putuje i stavljamo stavri u auto, nisam sigurna ali kao da moj otac sjedi u autu kao vozač, kao došao je po mene. Kraj sna mi je čudan.