Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
610
OD 14.01.2018.PUTA
Molba Iridi
Prije tjedan dana, ispratili smo vrlo dragu i značajnu osobu za kulturni život grada u kojem živim. Preminula je iznenada. Na neki način bila je mecena umjetnosti i umjetnicima, i kulturi općenito. Osobno smo imale neke započete dogovore, i poslove, kao i otvorenje moje izložbe uskoro, koju je trebala otvoriti. Željela je otkupiti fresku Krista, te je molila da je sačekam s realizacijom. Bila sam zatečena njenim iznenadnim odlaskom, i zaista žalosna. Jer otišla je osoba koja je znala mnogo, i činila mnogo. I kulturne prilike grada će osjetiti njen odlazak. Pomogla mi je u otpremanju grafika, na još dvije svjetske izložbe u Finskoj i Danskoj. Odgađala sam telefonski poziv da se zahvalim na podršci, nekoliko dana, zbog strke s djecom oko završetka škole, i da javim da su radovi stigli na odredište. No, zakasnila sam. Na ispraćaju mi je u mislima, i srcu bilo hvala, no i tuga da nisam okrenula telefonski broj, kada sam impulsivno pomišljala da bih trebala. I prije tri dana sanjala sam san. Tu osobu,da mi se smiješi, odozgora ( iznad mene u visini ) , okružena prekrasnim zelenim lišćem, gotovo uokvirena njime,( učinilo mi se brijesta ), sa svojim crnim šeširom na glavi, a ja gledam gore u njen lik - glavu sa sijedom kosom i šeširom. I inaće je običavala nositi šešire, boja, ovisno o prigodi, jer bila je zaista dama, u svakom pogledu, " stare škole". Taj san me je ispunio velikom srećom, i nekako, imam osjećaj pozdrava, i znaka da je dobro, i da će biti sve dobro. Doživljavam ga kao rastanak na ovoj razini, pošto se nismo uspjele pozdraviti, i razmijeniti što smo si "verbalno" trebale reći. ILI ?
bglavac
edin.kecanovic
