Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
784
OD 14.01.2018.PUTA
Moj divni vrt
Draga Irida, evo mog sna od sinoc.... Prolazeci kroz vrata sve sve vise me sjecanje podsjecaju-da se nalazim u svojoj rodnoj kuci, hodniku. Izlazeci iz hodnika ulazim u svoj stari vrt, koji je tocno onakav kakvog ga se sjecam. U vrti je vec krenulo proljece i ja sam odusevljena zelenilom, posebice jednim niskim kao raslinjem biljkom koja se jako rascvala jarkom i lijepom zelenom bojom, gledam oko sebe, sve je jako lijepo. Na desno od mene vidim kako je kopriva bogato rodila. Pogledam i zazalim sto se moram odseliti iz tog vrta jer necu moci vrt ponijeti sasobom, to me malo rastuzi. Od negdje sastrane majke kaze da nema veze, da kopriva moze uspjeti, iako ne tako lijepo i jako i snazno i tamo gdje idemo makar nemamo vrt. Inace, ovaj vrt je meni stvarno bio rodni i jedini pravi dom kojeg se sjecam. Puno sam se puta selila do sada i nakon odlaska od tamo, a od tamo sam bila prisiljena otici zajedno s obitelji, prica je bila dosta nepravedna na kraju. Nisam vidjela taj vrt jako dugo, iako sada zivim kao podstanar relativno blizu i cesto se pitam na sta danas lici. Zanimljivo je da sam prije sna inace stvarno jela koprivu taj dan. No u tom vrti je nikada nismo zasadenu, tj mozda pokoju biljku koja je rasla na divlje. Trenutno sam opet u fazi preseljenja. Ovaj put opet idem u podstanare, ali sam dobila novi stan od grada u najam, pa se zapravo i veselim,iako sve ima svoje prednosti i mane. Imam 33g, trenutno zivim sama, ali uskoro cu vjerovatno opet s majkom zivjeti, u vezi sam koja trenutno funkcionira na jedan nekonvencionalan nacin, nakon dugo vremena komplikacija. Hvala Irida unaprijed od srca.
bglavac
edin.kecanovic
