KUĆA I NJEZINE PROSTORIJE

Samo je po sebi razumljivo da su mnoga zbivanja u snu zatvorena u kuću i u njezine prostorije. I to s toga što se dnevni život u našim geografskim širina:rna odvija ne toliko u slobodnom prostoru, na ulici, koliko u zaštićenom području kuće. Jednostavni svakidašnji san govori o određenim kućama, o dobro poznatim prostorijama, i on ih odviše i ne
mijenja; važniji sni govor e o kućama općenito.

Ali arhitekt sna mijenja i pregrađuje i poznatu kuću prema svojim nakanama. Njegovo suvereno djelovanje sastavlja dijelove najrazličitijih kuća slobodno izmišljajući komade koji ih povezuju. Takva usnivena kuća sastoji se od elemenata zbilje i fantazije, ona je spoj iskustvenih slika .i simbola. U usnivenoj kući postoji, dakle, više sadržaja, našeg života, pa i onih budućih, i svi su povezani u jedno psihičko jedinstvo. 

O boravku u poznatoj kući pružaju kontekst i daljnji domišljaji ponajčešće dovoljno pomoći da bi se razabrala zašto je upravo ta kuća naše sklonište u snu i zašto je ona to morala biti. Već smo ·često čuli da je većina prostorija i kuća, u kojima smo nekad kraće ili dulje boravili, još i u našem sjećanju ispunjena određenom životnom atmosferom što su je stvorile sudbine njezinih stanovnika. Ta se atmosfera u snu ponavlja i tako proizvodi naročito raspoloženje sna.

Iscrpno govoriti o poznatoj kući kao elementu sna očigledno nije uopće moguće. Može se samo posve banalno reći : »Kad se u snu nađem u poznatoj kući, tad sam naprosto u njoj, u psihičkoj zbilji koja se može najtačnije izraziti i opisati tim poznatim prostorijama.«

Ono što se zbiva "u kući" , zbiva se u nama. Veoma često smo kuča - mi sami. Zna se, dakako, da je Freudova psihologija pripisivala simboličku kuću ženi, majci, i to u seksualnom smislu, u smislu »rađanja« . U biti kuće ima zaista više žensko-materinskog nego muškog. Pa ipak, svaki snivač može i sam biti dobro uređena, zapuštena, stara ili obnovljena kuća svoga sina· Slika kuće upznaje nas s našim stanjem, ona može reči kako izgledamo i kakvo je naše unutrašnje stanje. Oblikotvorna psiha prikazuje kao kuću i kućanstvo i naše tijelo, a time i ono što se u njemu zbiva.

Neke se prostorije kuće ne smatraju prvorazrednima: one su s obzirom na svoju vrijednost u sjeni ličnosti kuće ali su ipak zauzete posve neobičnim zapažanjima i osjećajima; to su prostorije posebnih uspomena i nekih kompleksa. U snu se, naprotiv, malo govori o prostorijama koje upotrebljavamo veoma svjesno, recimo o sobi za dnevni boravak o radnoj sobi. One u cijelosti pripadaju svjesnoj sferi, i njihov je sadržaj simbola, čini se, neznatan.

San je, moglo bi se reći, skloniji prostorijama koje se doživljavaju ambivalentno, dvoznačna. Ovamo se ubraja podrum. Podrum je, u psihološkom pogledu, prostorija osobnog nesvjesnog (u podrumu se sprema koješta što nam više nije potrebno). U isti mah podrum je već u blizini mračnije kolektivne dubine, ta on je i građen u zemlji. U podrumu su spremljene zalihe, tu je vino, on prima i nas same kad nam prijeti opasnost. Isprva je bio mračan, u nj se odozgo unosi svjetlost, i nije se samo dijete bojalo da će u njemu susresti nešto opasno. Gdjekad se u snu kao i u životu, u mračnim podrumskim prostorijama skriva kradljivac ili zločinac da nas tu napadne kad spavamo, tj. kad smo. u nesvjesnom stanju. U podrumu - ovdje ne smijemo misliti na higiJenski podrum modernih kuća koji se jednim
pokretom ruke može osvijetliti obiljem svjetlosti - živi nešto
nedopušteno. Miševi glođu naše zalihe; u starim mračnim podrumima bilo je nekoć žaba, popaca i kojekakvih ružnih životinjica.

Usniveni je podrum, kao i pravi podrum, pun nepoznatog obilja ztvota, u njemu vrebaju opasnosti. U njemu su zalihe psihe, mogućnosti nesvjesnog, nečega što još nije biloo raspremljeno i to nam prema tome još ne stoji na raspolaganju. Tko sanja o silaženju u podrum, taj se spušta u tu dubmu da donese hrane, da iznese vino gore u stan, ili se mora sastat! s mračnim stranama bića svoje psihe. Podrum je stoga mjesto bogatstva, ali i mjesto straha. On u sebi krije ono što je »dolje«, a time i mračni dio našega tijela. Mnogi, dakako, ne žele znati što se nalazi i što se zbiva u mračnom podrumskom dijelu kuće .

Povoljno je ako su sa snom o podrumu ili o kuhinji povezane uspomene iz djetinjstva. Dijete, kao što znamo, doživljava obje te prostorije vrlo snažno. Ali, uskoro ćemo saznati da one imaju karakter Simbola opce vrijednosti. Samo, u ovom slučaju ne smijemo zamišljati kuhinju i podrum kakvi se, tehnički usavršeni, stavljaju na raspolaganje
zadovoljnoj domaćici.

Prava je kuhinja mjesto kućnog ognjišta, mjesto vatre. Tu se kojekakvim postupcima daje ukus jelima (kao u srednjem probavnom traktu crijeva). Stoga se trbuh često naziva kuhinjom tijela, zbog toga i imaju sni o kuhinji, među ostalim, i veze s našim psihičkim varenjem. 

Kuhinja je mjesto ženske vladavine. Tu žensko posluje često bučno i svojevoljno u smislu naslijeđenih instinkata. Stoga majka, kuharica ili bilo kakva žena koja u usnivenoj kuhinji marljivo radi, znači jednostavno hraniteljski  majčinski život u nama samima. Koliko samo muškaraca projcira na »kuhinjsko osoblje« svoje nediferencirane želje koje bi htjele imati udjela u primitivnoj životnoj hrani, i koje oni
pogrešno shvaćaju kao nešto samo-seksualno.

U starim je kuhinjama mračno, u njima palucaju sablasni odsjaji vatre, u njima prebiva ženski avetinjska, muškarcu neshvatljiva poslenos t. Pa ipak se muškarac pokatkad mora poput Fausta spustiti do ognjišta života, do vrućih temeljnih životnih sila - kuhinja je ispunjena najčudnijim fantazijama: vrhovnim intuicijama al kemijskog proce.J>a preobrazbe kroz koji mora duša proći sve do najopipljivijih predodžbi seksualne vrste (tave, rupe za vatru, crnog kamina, mužara i tučka itd.).

Neke radnje sna odabiru spavaonicu za svoju pozornicu. Sni o spavaonici čine svjesnim mnogo šta intimno. Tako se često ono što je u sadašnjosti problem vraća u nekadašnJu roditeljsku spavacmicu, možda stoga što je polazeći iz nje započela danas djelotvorna sudbma. U spavaomci smo u osobnoj sferi, tu smo, jer se u njoj spava, i u osobnom nesvjesnom. S nama dijeli spavaonicu onaj tko pripada
onaj tko pripada nama i onaj kome pripadamo mi. Sni o spavaonici nagovješćuju stoga neizrečenu sreću i patnju zajednice koja
najusrdnije ljubi, koja je najdublje zavađena. Ali takvi se sni snivaju samo ako nije u redu ono što je povezano sa spavaonicom i sa zbivanjima u njoj.

Ovdje san smatra postelju osobito važnom; »kako prostreš, tako ćeš i ležati«. Time je simbolizirano naše nesvjesno stanje. U postelji imamo mira, u njoj smo se rodili, prema spavaču se ne postavljaju nikakvi zahtjevi. Spavač je u snu često uznemirivan. To je nemir koji nije dopro
do njegove svijesti, tome nemiru treba ući u trag. Usnivena postelja stoji najbolje na lijevoj, nesvjesnoj strani. U trenutku kad je neka žena u snu gurnula svoju postelju udesno, prikazalo joj se neko sablasno biće.A sablasti se javljaju kad je poremećen neki prirodni red. Kad se dogodi nešto čudesno, pretvara se to u »Čudovišno«. Druga je žena vidjela
kako njezina postelja počinje ispunjavati najveći dio sobe. I posteljni je pokrivač poprimio plamenocrvenu boju: strasna je žudnja ispunila njezinu nesvjesnu stranu. Zgode u postelji htjedoše zauzeti odviše mjesta.

Vrlo su česti sni o zahodu. Ta mala prostorija ima u čovječjem životu  mnogo vece značenje nego što smo ioj spreni priznati. Radoznalo i začuđeno dijete upoznaje u njoj procese svoga tijela i nalazi da su oni zanimljivi, ali su mu, ako je dobro odgojeno, i vrlo nepristojni. U zahodu
je i najduhovniji čovjek bijedno i malo kukavno, životinji slično pnriodno bice. Tu je on zajedno sa svojim tijelom zbog rasterećenja od tvari koje su se pretvorile u balast. On je sam sa sobom i čisti se od onoga što se smatra najnižim. Pa ipak, sni o zahodu nisu nepristojni. Sni koji se najčešće smvaju govore u očiglednoj i ponešto mučnoj
paraboli o rasterećenju, o psihički svršenom. U tom snu uspostavljamo red, oslobađamo se nečega što je istrošeno i što se stoga oduvijek lako shvaćalo kao kal ili pogan. Sni o zahodu imaju, mnogo rjeđe nego što se misli, veze s infantilnim seksualnim stupnjem, s tzv. analnom erotikom. Spomenimo uzgred : alkemičari su uvijek vjerovali da se
baš iz izmeta može dobiti nešto najblistavije, zlato - iz najprezrenijeg najplemenitije. Ljudsko nas iskustvo uči da se nisko može pretvoriti u uzvišeno.

Dobro uređenoj kući pripada kupaonica, ali o njoj ćemo govoriti s drugog aspekta. 

O simboličkom smislu tavana, potkrovlja, već smo govorili. Tavan je posve gore na vrhu izgrađenog svijeta; on je naš sobičak u glavi u kojemu se vide grede naše misaone strukture. Na tavanu bi morao biti red kao i u našoj glavi. Tu ne bi smjelo biti "paučine", tu se ne bi smjela nagomilati ropotarija. Sni o tavanu su uvijek nešto sumnjivo. Oni se
mnogo bave sjećanjima iz djetinjstva, uspomenama iz radoznalosti,
zabranjenim prekapanjem i ranim erotičnim doživljajima. Mračna tavanska prostorija je za mnogo dijete mjesto straha kao i tamni podrumski prostor. U njega ono projicira slutnju o mračnim silama života. U snima o tavanu nailazimo čes to na komične, starinske i nedopuštene sadržaje, na fantazije i kojekakve sitne pakosti. Osobito je
opasno kad bukne vatra u »potkrovlju«, pod krovom kuće. Tada u glavi bukne požar koji se ponajčešće otkriva prekasno. Takvi sni o požaru mogu nagovijestiiti početne duševne poremećaje.

San govori uočljivo često o neiskorištenim prostorijama u stanu, koje se otkrivaju neočekivano. To je onaj dio našeg bića u kojemu ne prebivamo; naš je stan, dakle, veći nego što mislimo. Iz takva sna može proizići zahtjev da te sobe iskoristimo, da ih mebliramo. Ti sni o sobama imaju, kao što smo već spomenuli u povodu kompenzatornih snova,
ponajčešće veze s psihičkim funkcijama. Ovdje možemo samo još jednom podsjetiti da čovjek prima unutrašnji ili vanjski svijet s pomoću funkcija zapažanja, mišljenja, osjećanja, intuicije koja naslućuje. Svaka od tih funkcija je, čini se, analogna jednoj prostoriji. U svakog je čovjeka jedna funkcija vodeća, povezana sa sviješću i voljom. Suprotna je funkcija u tome četvorstvu nesvjesna, slabo razvijena, primitivna. U toku osobnog razvoja mogu biti svjesno prizvane u pomoć i po dvije susjedne funkcije. Tako se, primjerice, osjećanju pr idružuje profinjeno zapažanje i neka određena intuitivna sposobnost. Nesvjesna ostaje četvrta funkcija, u ovom slučaju mišljenje. Ono je projicirano na
okolišne ljude, ono se na njima doživljava.

Gdjekad ljudi usniju sne u kojima su dvije sobe svjesno uređene čestito. Prva je soba glavna prostorija u kojoj se živi. Druga se često upotrebljava. U treću sobu ulazi se rijetko kad, i pravo se i ne zna kako ona izgleda. Povremeno se nađemo i u četvrtoj mračnoj prostoriji o kojoj čak nismo
načistu kome pripada. Ona može bit prazna, ili puna čudnih predmeta. U trećoj i četvrtoj prostoriji sna mogu stanovati i osobe suprotnog spola. S njima razgovaramo rijetko kad i malko se bojimo tih sjena. Više puta se čuje da su jedna ili dvije sobe okrenute prema mračnoj dvorišnoj strani.

Ovdje pribilježeni i slični sni jedva da će se moći protumačiti drukčije nego s aspekta teorije o funkcijama kompleksne psihologije. Prva je soba mjesto glavne funkcije. Druga je prva sporedna funkcija. Treća soba, recimo takva koju je muškarac iznajmio nekoj ženi, sadrži treću jedva još svjesnu funkciju. Cetvrta je soba zanemareno mjesto četvrte funkcije, mjesto za koje se ne osjeća da pripada istome stanu. Otprilike ovako: ponegdje je treća soba u posve drukčijem značenju treći čovj ek koji je primljen u naš stan, možda u brak. Iz toga proizlazi situacija trokuta.

Tko često sanja o kućama, o kući i njezinim prostorijama, učinit će dobro ako skicira raspored i položaj prostorija. Tako će doći do nevjerojatnih otkrića.

Ovdje su, posve razumljivo, važne i stube. One se moraju održavati i biti potpune, s jednakim razmakom između stepenica. Stube kao simbol povezuju katove naše ličngst_i. Kad u snu nedostaje jedna sfepenica, ili je trošna ograda stubišta, tada je u nama neka nesigurnos t, komad
»nepostojanosti«. Do nekih prostorija vode zamršene, vrlo tegobne stube ili ljestve ; naročito je često neuredan silaz u podrum ili uspon do tavanskih prostorija. Ovdje treba spomenuti još jednu vrlo impresivnu konstrukciju, zavojito stubište. O njemu se mnogo sanja, ali u svijetu postoji razmjerno malo zavoji tih stubišta ! Ono se vije oko čvrstog
stožera i diže u vis u tijesnu prostoru povrh kružnog tlocrta. To ga je pretvorilo u simbol razvoja u visinu. U njegovoj spirnli položena je svaka s lcpcnicn povrh jednog segmenta temeljnog kruga, tj. iznad jednog dijela naše osnove naše osnovne ličnosti. Nikad ne napuštajući svoj vlastiti opseg i nalazeći se uvijek iznad istih sadržaja. tj. iznad istih 
elemenata strukture iznad istih kompleksa i doživljajnih zaliha dižemo se povrh jednog dijela naše osnovne ličnosti sve dalje u vis. Nama ne preostaje nikakva druga mogućnost, osim one da se u vis dignemo baš povrh naš1h osnovnih datosti kružeći oko čvrste osovine našeg života. Sni o zavojitird stubama započinju polovicom našeg života.

Kuća kao pojava cjeline - velika, mala, prostrana, uglata, građanska kuća, palača ili koliba, u gradu ili na ladanju - ocrtava određenu veličinu života, načim. života, označuje mjesto na kojem se psihičkl  nalazimo. Svakome odraslom čovjeku - potrebna je određena persona, tj. određeno važenje prema vani. Mi moramo znati tko smo zapravo u odnosu prema svojoj qkoljni: Ta je persona u snu pnrikazana fasadom kuće. Fasada može biti pompozna, ah u nekih ljudi zapuštena; oni ne posvećuju pažnju njezinoj skladnoj vanjštini. Neki je čovjek u snu doživio građenje svoje tvornice. Kad je prišao bliže, razabrao )e da Je to samo momentalna fasada koja treba da prikaže velepogon. Tako dotad i bilo u njegovu životu, prazan pogon, sračunat na privid. Drugi je primijetio da se fasada njegove kuće, koja vjerojatno prikazuje njegov brak, obnavlja teškim, lijepim kamenom, ali da je iza fasade čitava kuća razorena bormbama. Brak, dakle, postoji još samo formalno, ah zato toliko naglašenije kao fasada, no ta je veličanstvena prividnost varava - ponajprije za samog snivača.

Ponašanje ljudi koje upoznajemo s pomoću svoga unutrašnjeg zapažanja objašnjava se u našem snu promjenama na njihovoj pravoj kući. Ona izgleda kao neka tvrđava obojena je, siva, i mi naslućujemo da nema nikakvaa smisla pokušaj da u nju prodremo. Ili opet odjednom otkrivamo neki na izgled nepristupacm čovJek stanuJe u vedrOJ sv
loj kući otvorenih vrata i nezaključane verande. Takav zapravo taj čovjek. Mi osjećamo da mu možemo otvoreno prići, da će nas on primiti. Često i sami moramo preseliti ili sc odjednom zateknemo u večoj i ljepšoj kući u prostranim sobama. Život se, čini se,sprema da nam pruži više prostora za disanje. Ali tada bismo i mi sami morali
biti vedriji i svjesniji, morali bismo znati tko smo zapravo. To još nije postigla neka snivačica koja izjavljuje: »Spremala sam se da presehm u novu, bolje uređenu kuću. Kad je sve b1lo spremno, nisam mogla naći svoju ličnu legitimaciju i svoju putnicu. Zbog toga mi preseljenje nije bilo dopusteno.« Osobito je povoljno kad se u našim snima gradi
nova kuća. Tada nastaje u nama novogradnja koja ne prikazuje
ništa drugo do obnove nas samih. Iz napredovanja u gradnji kuće možemo razabrati kako napredujemo mi sami. Tako je npr. kuća upravo sazidana i na njezinu je sljemenu pnčvršćena ma!a jelka sa šarenim vrpcama. Mi još u njoj ne stanujemo, jer ima još mnogo toga da se učini. Taj i slični sni  su osobito povo!jni. Oni znače da smo našli novi odnos prema životu a time i novi dom, sigurno mjesto našeg budućeg
života.

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIĆ