Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
629
OD 14.01.2018.PUTA
KOLEGA I MRTVAC
San se odvija na poslu,a inače jako rijetko sanjam posao i kolege s posla.Kako sam bila bolesna ovih dana,sanjala sam da sam došla na posao i da sam i dalje bolesna,imam jako visoku temperaturu,nisam u stanju raditi.Zvala sam hitnu,ali zbog snijega se nitko ne usudi doći.U tom trenu,stariji kolega,uzima neke ključeve od auta,koji su se nalazili negdje sa strane,udara šakom od stol i odlučno i odrješito govori da će me on odvesti na hitnu i da neće dozvoliti da bolesna radim.(Kasnije kad sam kolegi ispričala taj san,rekao je da on inače nema voazčki položen i da nema niti potrebu,a ja nisam znala,odn nije me nikad zanimalo takvo nešto o njemu.)Dovezao me je do hitne,ali tu se taj san prekida; i sljedeća scena je da sam na nekakvoj platformi,usred hladnog mora,nigdje kopna na vidiku.More je hladno,sivo,sumorno,a ta platforma jako visoka.Inače se bojim i visine i dubokih voda,ali se u snu uopće ne bojim i stojim na rubu te platforme i s nje bacam truplo umotano u neki plastični omotač,sivozeleni.Gledam hladno i mirno kako truplo pada i tone u vodu.Ne znam čije je truplo,ali po obrisima vidim da se radi o ljudskom tijelu i dok pada u more,mislim se kako je dobro što sam se toga riješila.Ne brinem se hoće li me netko vidjeti,jer znam da sam sama na toj platformi i jedino sam tu sigurna,usred hladnog mora.
bglavac
edin.kecanovic
