Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
674
OD 14.01.2018.PUTA
kad sanjaš oblake...
Sanjam da se šećem sa psom(dakle, opet kao i prosli put pojavljuje se moj pas u snu), nalazim se u jednom kvartu koji nije moj i susrecem ljude, koje nepoznajem. Susrecem i jednog momka za kojeg mi se cini da bi mi mogao postati decko. sve je kao pomaknuti film. On mi pokazuje da pogledam na nebu, a kad tamo na plavom nebu cisti i bijeli oblaci, rade nekakvu pojavu, koja je navodno jako rijetka pojava. Oblaci su poprimili oblike krugova, vecih, manjih, nesto poput nekakvih planeta. vidim kako se oblaci udaljuju. Pitam tog momka zar to nije neobicno i posebno, na sto on kaze da nije. Nakon toga se ljubim s nekim i shvatim, kao da sam izvan sebe i da ljubim samu sebe. NAKON TOGA PAK, NALAZIM SE U NEKOM STANU, GDJE NA ZIDOVIMA PREVLADAVAJU CRVENA I BIJELA BOJA, ZGRADA JE NOVIJA I JA OTKRIVAM NEKI MALI BALKONCICI I OTVARAM ROLETU, POGLED JE NA NEKU KUCICU/DVORISTE I ZELENU LIVADU/SUMU. Sve u svemu, dosta meni neobjasnjivih situacija. Napominjem da je kod mene sve ostalo isto, i dalje sam emocionalno lose, i dalje zivim s majkom, nema nekih pomaka.... Hvala Irida
bglavac
edin.kecanovic
