Upisao:
OBJAVLJENO:
PROČITANO
816
OD 14.01.2018.PUTA
Još jedan čudan san
Čitav san ima čudnu, mračnu atmosferu. Kao da je smješten u srednji vijek. Nisam mogla u grad ili negdje jer sam morala kuhati za neku grupu ljudi. Dok sam kuhala na kraju sam zabunom dodala puno mljevene pikantne paprike ( ja sam alergična na pikantno u stvarnom životu ). I bacila jelo svinjama jer sam zeznula jelo. Konačno sam mogla u grad. Trg. Novije doba. Velika pozornica i pred njom ljudi. Izabrani ljudi. Ja sam među njima. Na binu izlaze 2 muškarca. Valovite kose do ramena. Vrlo atraktivni i karizmatični. Izgledali su kao Konan. Ili Isus. No, vrlo snažnih crta lica i markantnih očiju. Jedan me opčinio više od drugog. Zbog tamnijih i dubokih očiju. Legli smo na pod. Kraj mene je bila jedna prijateljica ( nekada davno najbolja iz srednjoškolskih dana ). Ona dva muškarca su govorila nešto na mikrofon i kretali se po pozornici. Ljudi su ležali. Odjednom, tako ležeći na nebu vidim projekciju lica tog muškarca koji me opčinio. Ogromna slika. Govorio je hipnotičkim tonom na nekom nerazumljivom jeziku. Prelazio pogledom preko ljudi i zastajao na meni. Fiksirajući me ravno u oči. Govoreći nerazumljive riječi. Pitam čovjeka pored da li i on ima osjećaj da gleda upravo njega, on kaže da da. Tada čovjek kaže: sad recite 4 stavke. Ja ponovim, stavke? Kaže, da. Nešto kao želje. Ja to učinim. Rekla sam upravo ono što bi u svijesnom stanju rekla. Tada kaže, sad još 4. I to učinim. Mislim si, o bože, nije valjda da ce mi ispuniti te želje. Tada, za katedrom zvao je nekolicinu imena. Mislim baš upravo 8. Na moje ime...ustane ona moja prijateljica ( koja se u stvarnosti zove baš kao i ja ) no kako prilazi katedri, čovjek govori joj - ne ti, već izgovara moje prezime. Ustajem i krećem prema njemu. Svi izabrani sjeli smo na stolice poredane u 3 ili četiri reda. No sjeli smo porazbacani. Tipa, ispred mene lijevo dvoje, ja i još dvojica iza njih sa desne strane... Tada nam kaže, uhvatite se rukama tako da iskoristite obje ruke i napravite lanac. U prvi mah izgledalo je teško jer smo bili porazbacani ali uspjeli smo. Slijedeća scena. Jedemo za stolom. Vina, pršuta svega. Dva stola. Ona dva čovjeka sa bina sjede sa strane i pitam se što ih nitko ne pozove na jelo. Mislim da je to vrlo nezahvalno od nas.
bglavac
irida
edin.kecanovic
