JELO I PILO

Neki snivači ne oskudijevaju na jelu bilo koje vrste; u drugim nekim snima gladan je i snivač kojemu u životu nije, čini se, ništa uskraćeno. Hranjenje u snu je, dakako, simbolički izraz za činjenicu da naše biće odnekud prima duševnu hranu. Takav nam san saopćuje da nam se vraćaju, nadoli]evaju duševne snage, životne energije, a san o praznom stolu da nam se one uskraćuju. Prilikom tumačenja valja na to kakve je vrste ta hrana. Treba se nadalje Sjetiti da u primitivnih naroda uzimanje jela predstavlja primanje psihičke supstancije, »mane« uopće.

Svi mi sjedimo za s tolom života, ali nam se često čini da se jelo nepravedno dijeli. San žene koja bi imala pravo na punu žensku životnu sreću, ali joj je ona ipak bila uskraćena, neka. nnm ovdje za to to posluži kao značajan primjer: »Uspela sam se stepenicama i ušla u veliku prostoriju. Tu je stajao vrlo dugnčak, prostrt stol, pokraj kojega je neki lik nešto radio, Obradovala sam se, i prišla mu i zamolila ga da i za mene postavi tanjur jer sam bila gladna. Potresno je gluvom i odbio moju molbu. Objasnila sam mu da sam jako gladna ; ponovo je potresao glavom. Molila sam ga vrlo usrdno da mi ipak nešto dade jer sam vrlo gladna i da bih morala nešto pojesti, a on je ponovo samo potresao glavom.«

Može se dogoditi i obrnuto, tj. da snivač otkloni ponuđeno jelo: ono za njega nije dosta dobro, kao da je nečisto, pa u njemu izaziva gađenje. Drugi jedan čovjek, koji je zaista bio pred zrclošću svoje ličnosti, bit će,
prema poznatoj indijskoj priči, onaj »koji je pojeo svijet«. Taj svijet što ga čovjek mora svariti, javio mu se u snu kao gorka ili odvratnu hrana koja mu se nudi. Za to postoji vrlo mnogo primjera snova. Odvratnost je naročito snažna prema mesu i kobasicama, ako bi te stvari mogle
poslužiti kao usporedba zu »puteno«, za seksualnost. U nekim je snima  situacija slična onim u vekim robnim kućama - to je izvanjska zbilju svijeta s tisućama njegovih pojava - u kojima se na tezgama prodaju goleme količine često još krvavog mesa. Mnoge introvertirane mlade žene veoma osjetljive prirode nalaze se u snu na bijegu pred takvim svijetom robnih kuća ili klaonica, mada moraju upoznati i
tu stranu života, jer ih život neće poštedjeti od surovosti. Snivačicama i snivačima može čak biti i zapovjeđeno da jedu zemlju, da se hrane zemaljskim, da se žrtvuju za uobičajeno u životu da bi tako stigli do njegovih vrednota.

Neki lični dnevni dwivljaj, kojemu se posvećuje nedovoljno pažnje ili koji sitni pothvat duha može se, naprotiv, u snu očitovati kao prava životna hrana; prezrena se pretvara u kruh života.

Nije "posve svejedno što nam se nudi; važno je i tko nam nešto nudi. Ako je ponuđena krepka, prirodna hrana, treba san ocijeniti pretžno pozitivno. Još je pozitivnije ako ne jedemo sami, ako smo pozvani za stol zajednice, na gozbu koja je možda ritualna. Za stolom mogu sjediti naši
znanci koje treba tumačiti na stupnju objekta i subjekta. A možda su to nepoznati ljudi, tvorbe našeg vlastitog unutrašnjeg svijeta s kojim smo povezani u dubokoj »zajednici«, u pričesti. Stol tada neće biti bez dobra jela; ta duša ima za svoga čovjeka u pripremi hranu u najvećem izobilju.

Mnogim se snivačicama prikazuju osjećajni doživljaji svake vrste kao poslastice, kao voće, kolači, slatkiši ili čokolada. Gdjekad nas mora pločica s označenom cijenom upoznati koliko je bilo potrebno duševnog troška da bismo postigli taj slatki doživljaj. Neku je damu - koja je iz vrlo
boLnog doživljaja izbila odviše tajnih slasti - vratio san natrag u sobu njenog djetinjstva u kojoj je nekoć povrh jedne male ploče čokolade, dobivene zajedno s braćom, pojela još dvije male, ali ukradene čokolade. Preobilje osjećaja učinilo se njenoj duši krađom iz zalihe osjećaja. U to su doba njezini bližnji zais-ta bili prikraćeni. - Sni o slastičarnici su česti, a njihovo je tumačenje jasno. U snima o jelu ne smiju se zanemariti osobni unutrašnji doživljaji. Tu kontekst mnogo šta objašnjava. Važno je dobiva li čovjek svoje omiljelo jelo ili mora jesti nešto što ne poznaje, što ne voli. Valja se upitati na što nas podsjeća usniveno jelo, tko nam je ponudio nešto slično i u sličnim uvjetima. Tu valja konzultirati i osobno iskustvo. Snivaču može iznenada pasti na
pamet: »To mora biti u vezi s onim pozivom u goste iz kojega su kasnije proizišle mnoge posljedice. U onoj restauraciji u Z. bio sam upleten u vrlo važan razgovor u času kad je na stolu bilo ono jelo iz sna.« Gdjekoje usniveno jelo podsjeća nas na događaje iz mladosti, na uspomene iz djetinjstva; jedući to jelo, primamo u sebe nešto iz lijepog ili gorkog,
još danas živog nestalog svijeta.

Glavna čovječja hrana nije neki sirovi plod, nego kruh dobiven i pripremljen s mnogo ljudskog truda i vještine. Kruh je opća hrana a time i nešto najobičnije i u isti mah nešto posvećeno. Pšenično zrno bačeno u tamnu brazdu njive prolazi kroz mnogo faza od nježno zazelenjenog polja, preko zlatno uzb1banog mora klasova, kroz ruke žetelaca i mlataca, preko procesa mljevenja, presijavanja, pripremanja
tijesta, pečenja u žaru peći (mada se danas mnogo toga obavlja s pomoću strojeva) dok na kraju ne stigne do zajedničkog lomljenja kruha za obiteljskim stolom. Svaka je faza nastajanja toga jela prepuna simbola, a s obzirom na čovjeka, sve zajedno govore o postanku njegova bića, o putu ljudske kulture. Sto a i nema negativnih snova o kruhu.
Obrađivanje zemlJe, gajenje žita bilo je, s kulturno- IstoriJskog
aspekta, kraj doba nomada; ono je čovjeka zadržalo na određenom plodnom tlu. To sjedilaštvo, to djelo kruha, urodilo je mogućnošću kulturnog razvoja. Schiller je tu činjenicu, idealizirajući je, zanosno prikazao u svojoj »Eleuzijskoj svečanosti« . Prijelaz od nomadskog načina života u epohu obrađivanja zemlje očuvale su mitologije mnogih naroda, a najvelebnije - staroegipatski mit o Izidi i Ozirisu. Ali i evropske legende i bajke podsjećaju na osnovni doživljaj sjetve i žetve, na djelovanje "duha žita". Nomad je ovisio o slučajnim plodovima, on je uzimao, a da prethodno nije davao. U žitnoj kulturi je svjesni razum djelovao na dugi rok. Ali time se lutalaštvo moralo obuzdavati i u strpljivom radu iščekivati budući plod. Obrađivanje zemlje je davalo,
ali i oduzimalo. Sni o sjetvenim poljima, o žitorodnim tlima usrećuju svakoga tko ih doživljava, oni su potvrda o njegovoj unutrašnjoj plodnosti jer svjedoče o putu unutrašnjeg stvaralaštva. Požnjevena žito pretvara se u kruh. Kruh ima i u snima svoj'e veliko praiskonsko značenje kao temelna hrana koja je kao izraziti  proizvod kulture, konačni rezultat brižnog truda. U čovjeka koji nije fiziološki gladan, sni o kruhu govore o hrani života, bila ona duhovne vrste, na pnmJer
pričest, i1i duševno-prirocfnog karaktera. Mi molimo božanstvo života da nam kao najvažniju hranu dade naš svagdanji kruh: sve ono što nam je zaista potrebno. Kruh znači, dakle, mnogo šta, ali uvijek onošto je prava potreba, a ne luksus. Tako neka žena dobiva u snu na tri dijela presaviJen, lijepo pečen kruh. To je očito bila njezina  mala obitelj koju je ona poslije psihičkih teškoća ponovo našla u sebi: Kruh i hljeb kruha mogu značiti i neko voljeno čovječje tijelo. Valja razmotriti i to kakvu seksualnu formu imaaju mali hljepčići. Sve jednostavne, za život važne vrijednosti koje nas hrane mogu nam u snu biti stavljene u ruke, Tko dobije taj kruh, primio je pozitivnu vrijednost koju ne smije nemilice trošiti.

Sni o vinu- ako se ne radi o sitnom snu koji se nadovezuje na kakvu zgodu iz krčme -- znače uvijek susret. s nekim duhovno-psihičkim sadržajem. San ne poznae pitanje alkohola. Ako je snivačev život ugrožen neumjerenošću, njegova će psiha naći pravu sliku za opasnost u kojoj se on nalazi kad zlorabi kulturno dobro. Ali mu, prema našem
iskustvu, tu opasnost nikada ne nagovješćuje san o vinu.

Psiha doživljava vino kao kulturno dobro, kao vrlo veliku vrijednost. Vino je duhom ispunjen proizvod mnoštva čimbenika kao što su povoljna klima, položaj vmograda na prisoju, zdravi i plodonosni čokoti, znoj i umor vinogradara u proljeću i jeseni, slatki plod g:ozdova. ispravm postupak s grožđanim sokom, njegove promjene u procesu
vrenja, brižno spremanje u mračnoj svježini. To je put do kulturnog napitka. Vinogradarstvo je moguće samo u kulturnom predjelu. štaviše, ono je, zajedno s gajenjem žita i s povrćarstvom, njegovo najviše obilježje.

Religiozni je doživljaj izdigao vino do simbola Božje krvi. U vinu je nešto uzbudljivo, u vinu je moć duha koja svladava zemljinu težu, snaga koja mašti daje krila. U znaku vina nastaje tiho zajedništvo, bakannlna radost i nujdublja ujedinjavajuća ozbiljnost sakralne pričesti.

Gdje se na obroncima usnivenog predjela diže vinograd, gdje duž brajda vise ili se snivaču nude na poklon grozdovi - »ja sam čokot, a vi ste loza« - gdje se u kaležu sna sjaji zlatno ili tamnocrveno vino, tu je pozitivni i značajni život. Čudo vina je, gledano iz duše, božansko životno čudo preobrazbe vegetativnog bitka zemlje u duh koji daje krila.

San o jajetu valja gotovo uvijek tumačiti pozitivno. U svom lijepom obliku, često sjajno bijelo, sadrži jaje čudo budućeg života. U simbolu jajeta je hranjive naglašeno slabije nego ono što nastaje, što uza se nosi svoja vlastita pomagala, što je i samo zaliha onoga što dolazi. Tko u svojim snima neočekivano naiđe na bijelo ili obojeno jaje, taj je našao nešto dobro. To je vrlo često čitavo gnijezdo, košarica ili zdjela puna jaja. Takvu košaricu nalaze npr. ljudi koji su se iz duševne potištenosti vratili u izvjesnost o mogućnostima života. Onl su tako doživjeli neku vrst uskrsa. Uskrsna jaja šLo ih je snesao legendarni zec, simbol plodnosti,
simboliziraju proljeće i budući svijet vedrijeg dana.

Neki je čovj ek u snu našao pod grmom na grobu svoga djeda vrhom punu zdjelu snježnobijelih jaja. U to se doba u tom još mlađem čovj eku počela sve jače očitovati zaista izvanredna darovitost onog odavna umrlog čovjeka ; u jajima se vjerojatno s imbolički dalje predavalo naslijeđe toga starog čovjeka. Drugi neki drže odjednom u ruci jaje, spontani dar života. Treći opet kupe jaja s ceste kao da obnavljaju
neki zaboravljeni proljetni običaj; novo može doći i od ceste kao kolektivnog dobra.

Rijedak je, srećom, san o crnom jajetu sotone, od kojega može nastati nešto zlo, nešto mračno.

Jaje je postalo čak i simbol svijeta. O velikom jajetu svijeta govore mitologije. I ono će jednom iz sebe ispustiti nešto golemo novo. O simbolu jajeta je možda najdublje i najljepše pisao J. J. Bachofen.

ERNST AEPPLI

S NJEMACKOG PREVEO DRAGO PERKOVIĆ